Ali kad se Jakovovi sinovi sa polja vratiše i za ovo čuše, bijahu jako ljutiti i bijesni jer je nepravda učinjena Izraelu time što su legli s Jakovljevom kćeri, i što smjeli učiniti
„Ovi nam ljudi žele dobro, neka žive u zemlji i neka trguju! Jer u zemlji ima dovoljno mjesta za njih. Želimo kćeri njihove za žene uzimati i njima davati naše kćeri.
Tada svi koji su na kapijama grada ulazili i izlazili poslušaju Hamora i sina njegova Šekema, i svi se obrežu, svi koji na kapijama grada ulaziše i izlaziše.
Desi se, međutim, trećega dana, dok su još bili u bolovima, da dva Jakovljeva sina Simeon i Levi, Dinina braća, uzmu mačeve i iznenada jurnu u grad i poubijaju sve muškarce.
A Jakov reče Simeonu i Leviju: „Nesreću mi donijeste time i omrznuste me među narodima zemlje ove, Kanaanacima i Perižanima. Imam malo muškaraca; mogu se protiv mene ujediniti i pobijediti me, pa me uništiti s domom mojim!”