A oni odvrate: „Čovjek se podrobno raspitivao za našu rodbinu i pitao nas: ‘Da li vam je otac živ? Imate li još jednog brata?’ A mi mu objasnismo kako je bilo. Zar smo mogli znati da će reći: ‘Dovedite ovamo brata svoga’”
Ja ću za njega jamčiti, od moje ćeš ga ruke tražiti. Ako ga ne vratim i ne dovedem pred tvoje lice, onda ću krivicu nositi pred tobom čitav život svoj.
Tad im reče otac njihov Izrael: „Ako tako mora biti, onda uradite ovako: u svoje vreće stavite najbolje proizvode ove zemlje i odnesite čovjeku na poklon: malo tamjana, malo meda, korijena i smirne mirisne, pistacija i badema.
Kad ih uvedoše u Josipovu kuću, oni se uplaše i rekoše: „Uvode nas zbog novca koji je prvi put završio u našim vrećama, kako bi nas napali i savladali te nas zajedno s našim magarcima učinili robovima!”
A on im odgovori: „Neka je mir s vama! Ne plašite se! Vaš Bog i Bog vašeg oca je vaše blago stavio u vreće. Novci vaši su bili kod mene!” I on izvede Simeona k njima.
Ali kada Josip podiže pogled svoj i ugleda brata Benjamina, sina majke svoje, upita: „Da li je to vaš najmlađi brat, o kojem ste mi pričali?” I on doda: „Neka prema tebi Bog bude milostiv, sine!”
I njemu donesoše posebno, braći posebno, te posebno donesoše i Egipćanima koji su s njima ručali, jer Egipćani nisu mogli jesti zajedno s Jevrejima, jer to njima bijaše odvratno.