»Pažljivo nas je ispitivao o nama i našoj obitelji«, odgovore oni. »Je li vam otac još živ? Imate li još kojeg brata?« Samo smo mu odgovarali na pitanja. Kako smo mogli znati da će tražiti da dovedemo brata?
Tada je Juda rekao svome ocu Izraelu: »Pošalji dječaka sa mnom pa ćemo odmah krenuti. Tako ćemo preživjeti umjesto da pomremo — i mi, i ti, i naša djeca.
Tada im je njihov otac Izrael rekao: »Ako tako mora biti, onda učinite ovo: stavite u torbe najbolje plodove ove zemlje i odnesite ih onom čovjeku na dar — malo balzama, meda, začina, smirne, pistacija i badema.
Kad je Josip vidio Benjamina s njima, rekao je upravitelju svog doma: »Odvedi ove ljude u moju kuću, zakolji jednu životinju i spremi je jer će oni jesti sa mnom u podne.«
Oni su se uplašili kad su ih odveli u Josipovu kuću. Mislili su: »Doveli su nas ovamo zbog novca koji nam je onaj prvi put bio vraćen u vreće. Optužit će nas i napasti da bi nas učinili robovima i uzeli naše magarce.«
»Budite u miru«, rekao je on. »Ne bojte se. Sigurno je vaš Bog, Bog vašeg oca, stavio blago u vaše vreće. Sjećam se da ste mi dali novac.« Zatim je doveo Šimuna k njima.
Josip je tada među njima ugledao Benjamina, sina svoje majke, pa upitao: »Je li ovo vaš najmlađi brat o kojem ste mi govorili?« Zatim je rekao Benjaminu: »Neka te Bog blagoslovi, sine moj.«
Josipa su poslužili za posebnim stolom, njegovu braću za odvojenim stolom i Egipćane za odvojenim stolom. Egipćani nisu mogli jesti s Hebrejima jer bi im to bilo odvratno.