Ali golubica ne nađe mjesto nogama te se vrati njemu u lađu; jer bijaše još voda na cijeloj površini zemlje. Tad on pruži ruku te uhvati golubicu i vrati je kod sebe u lađu.
I šest stotina i prve godine, prvog dana prvog mjeseca, vode se sa zemlje potpuno isušiše. I Noa skloni krov sa lađe i pogleda, kad gle, površina zemaljska bijaše suha!
Sve životinje koje su kod tebe, sva živa bića: ptice, stoka i svi gmazovi što zemljom pužu – neka izađu s tobom i neka zemljom vrve i neka se plode, neka se zemljom šire!”
I Gospod osjeti prijatan miris i reče u svome srcu: „Nikada više neću zemlju proklinjati zbog čovjeka, iako je žudnja čovjekova srca zla već od njegove mladosti: niti ću ikada više uništiti sva živa stvorenja, kako sam učinio.