I David dâ naređenje da se narod pokrene, trećina naroda pod Joabom, trećinu povede Abišaj, Joabov brat, sin Sarvijin, a trećinu na čelu sa Itajom iz Gata. I David reče: „I ja ću sa vama poći!”
No, narod odgovori: „Nemoj ti polaziti u boj! Jer ako budemo morali bježati, neće se na nas obazirati, čak i da nas polovica izgine, ne bi se na nas obazreli, jer ti vrijediš kao nas deset hiljada. Tako da je bolje da ostaneš u gradu i da nam odatle pomažeš.”
Ali kralj im odvrati ovim riječima: „Ono što je dobro u vašim očima to ću i činiti!” I kralj stane kraj kapije, dok je sav narod izlazio u stotinama i hiljadama.
No, Davidove sluge spaze Abšaloma kako jaše na mazgi. A kada je mazga došla pod guste grane hrasta, osta Abšalom glavom viseći o hrastu, tako da je lebdio između neba i zemlje, a mazga se izmakne i pobjegne.
No, čovjek odgovori: „I da si mi odmah u ruke stavio hiljadu srebrenjaka, ipak ne bih htio ruku podignuti na kraljevog sina, jer kralj je tebi, Abišaju i Itaju pred nama dao zapovijed ovim riječima: ‘Ko god pronađe mladića Abšaloma, neka ga poštedi!’
No, oni uzeše Abšaloma i baciše ga u veliku rupu u šumi, a zatim na nju navale veliku gomilu kamenica. Ali cijeli Izrael se razbježao, svaki u svoj šator.
No, Abšalom je za života uzeo stup i podigao sebi za spomen, stajao je u Kraljevoj dolini jer je govorio: „Nemam sina koji bi održao sjećanje na me”, i tako je stup prozvao po sebi i zovu ga „Spomenik Abšalomov” sve do današnjeg dana.
Ali Joab mu odgovori: „Danas nisi čovjek koji će prenijeti dobru vijest! Drugog dana odnesi vijest, danas je nećeš odnijeti, jer kraljev sin je mrtav!”
No Akimas, Sadokov sin, ponovo se obrati Joabu: „Ta dopusti da i ja otrčim za Etiopljaninom, pa šta bude!” A Joab odvrati: „Što ćeš tamo, sine? Ta, znaš da nećeš biti nagrađen za dobru vijest?”
No, Akimas vikne kralju: „Zdravo!” A potom padne ničice pred kralja na tlo i nastavi govoriti: „Neka je blagoslovljen Gospod, Bog tvoj, koji je predao ljude koji su ruku digli na mog gospodara, kralja!”
A kralj upita: „Da li je sve u redu sa mladićem Abšalomom?” Akimas odgovori: „Vidio sam veliki metež kada je Joab poslao kraljevog slugu, slugu tvoga, no, ne znam šta je bilo.”
Gle, tad priđe Etiopljanin pa reče: „Gospodaru, kralju, dopusti da ti donesem radosnu vijest! Gospod ti je danas dodijelio pravdu od ruku svih onih koji se protiv tebe uzdigoše!”
A kralj upita Etiopljanina: „Da li je mladić Abšalom dobro?” A Etiopljanin odgovori: „Neka neprijatelje moga gospodara, kralja, i sve one koji se protiv tebe dižu da zlo čine snađe isto kao tog mladića!”
No, to kralja veoma dirne i on ode u gornje odaje kapija i počne plakati; kroz plač je govorio: „Abšalome, sine moj, o Abšalome! Ah, da sam ja umro namjesto tebe! O Abšalome, sine moj, sine!”