Tad Joab uđe u njegovu kuću i reče: „Danas si osramotio obraz svih svojih sluga, onih koji su danas tvojim sinovima, tvojim ženama i suložnicama živote spasili,
jer voliš one koji te preziru, a prezireš one koji te vole. Dopustio si da danas primijete da ti nimalo nije stalo do vođa i sluga! Jer veoma dobro vidim da bi ti bilo pravo i da smo svi izginuli, a da je samo Abšalom ostao živ!
Stoga sada pođi, izađi van i ljubazno progovori sa slugama! Jer kunem ti se Gospodom, ako ne izađeš, onda nijedan jedini čovjek neće ostati uz tebe ovu noć, i to će biti gore po tebe nego sva nesreća koja te snašla od mladosti do danas!”
Tad kralj pođe i sjedne u kapijama. Potom cijelom narodu obznane govoreći: „Gle, kralj sjedi u kapijama!” I cijeli narod dođe pred kralja, no Izrael je pobjegao, svaki u svoj šator.
I cijeli narod se svađao u svim plemenima Izraela govoreći: „Kralj nas je spasio iz ruku naših neprijatelja, on nas je izbavio iz ruku Filistejaca; no, sada je Abšalom morao pobjeći iz zemlje!
Tad kralj David poruči svećenicima Sadoku i Abjataru: „Razgovarajte sa starješinama Jude pa im recite: ‘Zar ćete vi biti oni koji će posljednji vratiti kralja u njegovu kuću? Jer komešanje cijelog Izraela je došlo pred kralja u njegov dom.
a s njim bijaše hiljadu ljudi iz Benjamina; i Siba, sluga iz Šaulovog doma, sa svojih petnaest sinova i dvadeset sluga – oni spremiše kralju prelazak preko Jordana.
Dovezu splav da prevezu kraljev dom i da mu tako učine uslugu. Tad Šimej, sin Gerin, padne ničice pred kraljem, baš u trenu kad se ovaj htio prevesti preko Jordana;
pa se obrati kralju ovim riječima: „Gospodaru, nemoj mi uzimati za grijeh i nemoj se prisjećati zla koje učini tvoj sluga onoga dana kada je moj gospodar, kralj, napustio Jerusalem, i nemoj to uzimati srcu.
Jer tvoj sluga veoma dobro zna da je zgriješio; i gle, danas sam prvi došao pred cijelim Josipovim domom, i sišao u susret tebi, mome gospodaru i kralju!”
No, David odgovori: „Kakve veze imam sa vama, Sarvijini sinovi, vi koji mi danas hoćete postati neprijateljima? Zar da neko danas u Izraelu umre? Zar ne znate da sam danas postao kralj nad Izraelom?”
Meribaal, Šaulov sin, također siđe ususret kralju. No, nije oprao nogu niti je brade skratio, ni haljina nije saprao od onoga dana kad je kralj otišao, do ovoga dana kada se kralj u miru vrati.
A on odgovori: „Gospodaru i kralju, moj me sluga izdao! Jer tvoj sluga reče: ‘Moram osedlati magarca da mogu na njemu jahati i poći kralju! Jer tvoj je sluga hrom!’
Jer svi ljudi iz doma moga oca nisu zaslužili ništa do smrt od moga gospodara i kralja, a ipak si svoga slugu postavio među one kojima je dozvoljeno jesti za tvojim stolom; kakvog još prava imam da se tužim kralju?”
No, Barzilaj bijaše veoma star, bilo mu je osamdeset godina, i on je kralja snabdijevao hranom dok je boravio u Mahanajimu, jer bijaše vrlo imućan čovjek.
Osamdeset mi je godina, kako bih mogao razlikovati dobro od zla? Može li tvoj sluga još okusiti šta pije i jede? Da l' bih još mogao čuti pjesmu pjevača i pjevačica? Zašto bi tvoj sluga bio na teret svome gospodaru i kralju?
Dopusti svome sluzi da se vrati, da u svome gradu umre kraj grobova svoje majke i svoga oca! Ali gle, tvoj sluga Kimham! Neka on pođe sa mojim gospodarom i kraljem preko rijeke; i čini sa njim što je pravedno u tvojim očima!”
A kralj odgovori: „Neka onda Kimham pođe sa mnom, tako ću njemu činiti ono što je dobro u tvojim očima; no, učinit ću i tebi sve ono što od mene tražiš!”
I gle, tad svi muževi Izraela priđu kralju i rekoše: „Zašto su te naša braća, muževi Jude, ukrali, i zašto su kralja i njegov dom preveli preko Jordana sa svim Davidovim muževima?”
Tad muževi Jude odgovore muževima Izraela: „Zato što je kralj bliži nama! I zašto se srdite zbog te stvari? Jesmo li mi možda jeli na kraljev račun, da li nam je kralj nešto darovao?”
No, muževi Izraela odgovore: „Imamo deset udjela za kralja i vrijedimo više Davidu nego vi! Zašto smatrate da tako malo vrijedimo? Zar nismo mi prvi kazali da ćemo vratiti našeg kralja?” No, muškarci Jude govoriše oštrije od muževa Izraela.