|
| 1 |
|
| David toga dana spjeva riječi ove pjesme, na dan kada ga je Gospod spasio iz ruku svih njegovih neprijatelja, i iz Šaulove ruke. |
|
| 2 |
|
| Pjevao je: |
|
| 3 |
|
| „Bog je moja stijena, iza nje se krijem štit moj i rog moga spasenja, neosvojiva tvrđava i zbjeg spasilac moj, koji me od nasilja izbavlja! |
|
| 4 |
|
| Gospoda, visoko slavljenog, sazvah – i bijah izbavljen od dušmana svojih! |
|
| 5 |
|
| Jer me zapljusnuše valovi smrti bujice Beliala me zgroziše; |
|
| 6 |
|
| zarobiše me okovi carstva smrti snađoše me zamke smrtne. |
|
| 7 |
|
| U tjeskobi svojoj sazvah Gospoda i zavapih Bogu svome; On ču moj glas u Svome hramu vapaji moji dopriješe do ušiju Njegovih. |
|
| 8 |
|
| Tad zemlja zadrhta cijela; temelji neba se uzdrmaše sve se strese od gnjeva Njegova. |
|
| 9 |
|
| Dim izbi iz Njegovih nozdrva a vatra žarka iz usta Njegovih; žar iz njih poteče. |
|
| 10 |
|
| On nagnu nebesa i siđe, a tama bijaše pod Njegovim stopalima. |
|
| 11 |
|
| Pođe na Kerubu i doletje tako, pojavi se na krilima vjetra. |
|
| 12 |
|
| Tamu načini šatorom Svojim, tmurne vode, oblake guste. |
|
| 13 |
|
| Pred njim u bljesku žar izgara. |
|
| 14 |
|
| I Gospod zagrmi sa nebesa, Najviši pusti glas. |
|
| 15 |
|
| Ispali i rasu strijele, munju svoju te ih prestraši. |
|
| 16 |
|
| Tad se ukaza morsko tlo i temelji Zemlje se razotkriše pred tutnjavom Gospodnjom pred hukanjem srdžbe ljute! |
|
| 17 |
|
| Obuhvati me Svojom rukom i izvuče iz voda nabujalih; |
|
| 18 |
|
| izbavi me od moćnog neprijatelja, od prezritelja presilnih. |
|
| 19 |
|
| Spopadoše me u danima nevolje, no Gospod bijaše oslonac moj. |
|
| 20 |
|
| Izvede me van u prostranstva, oslobodi me, jer Mu bijah drag. |
|
| 21 |
|
| Gospod mi vrati po pravednosti mojoj, po čistoći mojih ruku me nagradi; |
|
| 22 |
|
| Jer Gospodnje staze sam čuvao i nikada nisam otpao od Boga svoga, |
|
| 23 |
|
| nego sam štovao sve odredbe Njegove i od zapovijedi Njegovih ne skretah, |
|
| 24 |
|
| prionuh uz Njega sav i čuvah se vlastitoga grijeha. |
|
| 25 |
|
| Zbog toga mi Gospod vrati po pravednosti, po besprijekornosti u očima Njegovim. |
|
| 26 |
|
| Nevinoga dobrotom snalaziš, a pravednome pravdom uzvraćaš |
|
| 27 |
|
| Ah, dobrome Ti dobro daješ, no lukavome na put staješ! |
|
| 28 |
|
| Jer Ti spašavaš siroti narod, a pogledom koriš ponosne – staješ protiv njih! |
|
| 29 |
|
| Jer Ti si Gospode, svjetlost moja koja tamu obasjava; |
|
| 30 |
|
| sa Tobom jurišam na ratnike, s Bogom mojim zidine preskačem. |
|
| 31 |
|
| Taj Bog! Svijet je Njegov savršen! Objavljena riječ Gospodnja; štit je svima koji se u Njega uzdaju! |
|
| 32 |
|
| Jer ko je Bog osim Gospoda, ko je stijena osim Boga našeg? |
|
| 33 |
|
| Bog je onaj koji me snagom krijepi i staze moje besprijekornima čini. |
|
| 34 |
|
| Noge mi poput košutinih čini i postavlja me na visine; |
|
| 35 |
|
| ruke moje ratu uči a mišice mjedenom luku. |
|
| 36 |
|
| Daješ mi štit spasenja veliča me dobrota Tvoja. |
|
| 37 |
|
| Put krčiš koracima mojim sigurnim ih činiš. |
|
| 38 |
|
| Progonio sam i uništio neprijatelje; dok ih ne iskorijenih posve. |
|
| 39 |
|
| Nadvladao sam ih i razbio da se nikada više ne uzdignu; pod noge mi potpadoše. |
|
| 40 |
|
| Opasao si me silom za boj na koljena si stjerao one što se protiv mene digoše. |
|
| 41 |
|
| Leđa neprijatelja si okrenuo, istrijebio sam one koji me preziraše |
|
| 42 |
|
| Jaukali su, ali ne bijaše suca; jaukali Gospodu, ali On ne odvrati. |
|
| 43 |
|
| U prašinu ih smrvih, kao prljavštinu ih pogazih, sravnih posve. |
|
| 44 |
|
| Spasio si me od svađa naroda moga, održao kao poglavara neznabošaca; narod koji ne poznavah mi služi. |
|
| 45 |
|
| Tuđi sinovi mi laskaju, slušaju svaku riječ moju, |
|
| 46 |
|
| očajni su sinovi tuđi i drhteći izlaze iz utvrda svojih. |
|
| 47 |
|
| Gospod živi! Neka je slava mojoj stijeni! Neka je uzvišen Bog, gospodar stijena! |
|
| 48 |
|
| Bog koji mi osvetu darova, koji mi narode podloži, |
|
| 49 |
|
| koji dade da uteknem od neprijatelja svojih! Uzvisio si me nad dušmanima, spasio od nasilnika! |
|
| 50 |
|
| O Gospode, zato ću Te slaviti među narodima, pjevati slavu imenu Tvome, |
|
| 51 |
|
| Tebi, koji je svome kralju darovao pobjede silne, koji milost daje pomazaniku, Davidu i potomcima njegovim dovijeka.” |
|
|
|
|