|
| 1 |
|
| I izgovori David Gospodu riječi ove pjesme, kad ga izbavi Gospod iz ruku svijeh neprijatelja njegovijeh i iz ruke Saulove; |
|
| 2 |
|
| I reče: Gospod je moja stijena i grad moj i izbavitelj moj. |
|
| 3 |
|
| Bog i stijena moja, u njega ću se uzdati, štit moj i rog spasenja mojega, zaklon moj i utočište moje, spasitelj moj, koji me izbavlja od sile. |
|
| 4 |
|
| Prizivljem Gospoda, kojega valja hvaliti, i opraštam se neprijatelja svojih. |
|
| 5 |
|
| Jer obuzeše me smrtni bolovi, potoci nevaljalijeh ljudi uplašiše me. |
|
| 6 |
|
| Bolovi grobni opkoliše me, stegoše me zamke smrtne. |
|
| 7 |
|
| U tjeskobi svojoj prizvah Gospoda, i k Bogu svojemu povikah, on ču iz dvora svojega glas moj, i vika moja dođe mu do ušiju. |
|
| 8 |
|
| Zatrese se i pokoleba se zemlja, temelji nebesima zadrmaše se i pomjeriše se, jer se on razgnjevi. |
|
| 9 |
|
| Podiže se dim iz nozdara njegovijeh i iz usta njegovijeh oganj koji proždire, živo ugljevlje otskakaše od njega. |
|
| 10 |
|
| Savi nebesa i siđe; a mrak bijaše pod nogama njegovijem. |
|
| 11 |
|
| I sjede na heruvima i poletje, i pokaza se na krilima vjetrnijem. |
|
| 12 |
|
| Od mraka načini oko sebe šator, od mračnijeh voda, oblaka vazdušnijeh. |
|
| 13 |
|
| Od sijevanja pred njim goraše živo ugljevlje. |
|
| 14 |
|
| Zagrmje s nebesa Gospod, i višnji pusti glas svoj. |
|
| 15 |
|
| Pusti strijele svoje, i razmetnu ih; munje, i razasu ih. |
|
| 16 |
|
| Pokazaše se dubine morske, i otkriše se temelji vasiljenoj od prijetnje Gospodnje, od dihanja duha iz nozdara njegovijeh. |
|
| 17 |
|
| Tada pruži s visine ruku i uhvati me, izvuče me iz vode velike. |
|
| 18 |
|
| Izbavi me od neprijatelja mojega silnoga i od mojih nenavidnika, kad bijahu jači od mene. |
|
| 19 |
|
| Ustaše na me u dan nevolje moje, ali mi Gospod bi potpora. |
|
| 20 |
|
| I izvede me na prostrano mjesto, izbavi me, jer sam mu mio. |
|
| 21 |
|
| Dade mi Gospod po pravdi mojoj, po čistoti ruku mojih dariva me. |
|
| 22 |
|
| Jer se držah putova Gospodnjih, i ne odmetnuh se Boga svojega. |
|
| 23 |
|
| Nego su svi zakoni njegovi preda mnom, i zapovijesti njegovijeh ne uklanjam od sebe. |
|
| 24 |
|
| I bih mu vjeran, i čuvah se od bezakonja svojega. |
|
| 25 |
|
| Dade mi Gospod po pravdi mojoj, po čistoti mojoj pred očima njegovima. |
|
| 26 |
|
| Sa svetima postupaš sveto, s čovjekom vjernijem vjerno; |
|
| 27 |
|
| S čistijem čisto postupaš, a s nevaljalijem nasuprot njemu. |
|
| 28 |
|
| Jer pomažeš narodu nevoljnom, a na ponosite spuštaš oči svoje i ponižavaš ih. |
|
| 29 |
|
| Ti si vidjelo moje, Gospode, i Gospod prosvjetljuje tamu moju. |
|
| 30 |
|
| S tobom razbijam vojsku, s Bogom svojim skačem preko zida. |
|
| 31 |
|
| Put je Božji vjeran, riječ Gospodnja čista. On je štit svjema koji se uzdaju u nj. |
|
| 32 |
|
| Jer ko je Bog osim Gospoda? i ko je stijena osim Boga našega? |
|
| 33 |
|
| Bog je krjepost moja i sila moja, i čini da mi je put bez mane. |
|
| 34 |
|
| Daje mi noge kao u jelena, i na visine moje stavlja me. |
|
| 35 |
|
| Uči ruke moje boju, te lome luk mjedeni mišice moje. |
|
| 36 |
|
| Ti mi daješ štit spasenja svojega, i milost tvoja čini me velika. |
|
| 37 |
|
| Širiš korake moje poda mnom, te se ne omiču gležnji moji. |
|
| 38 |
|
| Tjeram neprijatelje svoje, i potirem ih, i ne vraćam se dokle ih ne istrijebim. |
|
| 39 |
|
| I istrebljujem ih, i obaram ih da ne mogu ustati, nego padaju pod noge moje. |
|
| 40 |
|
| Jer me ti opasuješ snagom za boj: koji ustanu na me, obaraš ih poda me. |
|
| 41 |
|
| Neprijatelja mojih pleći ti mi obraćaš, i potirem nenavidnike svoje. |
|
| 42 |
|
| Obziru se, ali nema pomagača: viču ka Gospodu, ali ih ne sluša. |
|
| 43 |
|
| Satirem ih kao prah zemaljski, kao blato po ulicama gazim ih i razmećem. |
|
| 44 |
|
| Ti me izbavljaš od bune naroda mojega, čuvaš me da sam glava narodima; narod kojega ne poznavah služi mi. |
|
| 45 |
|
| Tuđini laskaju mi, čujući pokoravaju mi se. |
|
| 46 |
|
| Tuđini blijede, dršću u gradovima svojim. |
|
| 47 |
|
| Živ je Gospod, i da je blagoslovena stijena moja. Da se uzvisi Bog, stijena spasenja mojega. |
|
| 48 |
|
| Bog, koji mi daje osvetu, i pokorava mi narode, |
|
| 49 |
|
| Koji me izvodi iz neprijatelja mojih, i podiže me nad one koji ustaju na me, i od čovjeka žestoka izbavlja me. |
|
| 50 |
|
| Toga radi hvalim te, Gospode, po narodima, i pojem imenu tvojemu, |
|
| 51 |
|
| Koji slavno izbavljaš cara svojega, i činiš milost pomazaniku svojemu Davidu i sjemenu njegovu dovijeka. |
|
|
|
|