I David naredi Joabu, svome vojskovođi, koji je bio s njim: „Prođi kroz sva plemena Izraela, od Dana do Beer-Šebe, i popiši narod, da saznam koliko ih ima!”
No, Joab odgovori kralju: „Neka Gospod, Bog tvoj, umnoži ovaj narod još stotinu puta više nego što ga je sada, da ga moj gospodar i kralj gleda vlastitim očima; no, zašto je ova stvar mome gospodaru i kralju mila?”
No, Davida počne gristi savjest nakon što je dao da se narod izbroji. I David se obrati Gospodu: „Grozno sam zgriješio onime što učinih! Gospode, molim te iskupi grijeh Svoga sluge, jer postupao sam kao ludak!”
I Gad ode Davidu i obavijesti ga o ovome govoreći: „Hoćeš li da glad zavlada u zemlji sedam godina, ili da bježiš pred neprijateljima koji će te goniti tri mjeseca, ili da tri dana hara kuga u tvojoj zemlji? Razmisli i daj mi odgovor koji valja dati onome koji me uputio!”
No, kada je anđeo krenuo da digne ruku na Jerusalem da bi ga poharao, Gospod se ražalosti nad nevoljom. Potom poruči anđelu koji je nosio nevolju narodu: „Dosta je! Spusti ruku!” A anđeo Gospodnji se nalazio kod gumna Araune Jebusejca.
A kada je David ugledao anđela koji je udario po narodu, zavapi Gospodu: „Gle, ja sam griješio, ja sam zlo činio! Šta su učinile ove ovce? Pusti da Tvoja ruka udari mene i dom oca moga!”
Potom se obrati kralju ovim riječima: „Zašto moj gospodar i kralj dolazi svome sluzi?” A David odgovori: „Da kupim tvoje gumno i da na njemu izgradim Gospodu žrtvenik, da se odvrati pošast sa naroda!”
A Arauna odgovori Davidu: „Neka ga moj gospodar i kralj uzme i neka žrtvuje što mu je drago! Gle, ovdje su goveda za paljenice, kola i jarmovi neka budu drva!
No, David reče ovako: „Ne, neću! Hoću da kupim i da platim koliko vrijedi. Neću da Gospodu prinosim paljenicu koja me nije ništa koštala!” Tako David otkupi gumno i goveda za pedeset šekela srebra.