U službi Šaulovih sinova bijahu dva zapovjednika – jedan se zvao Bana, a drugi Rekab – bili su to sinovi Rimona Beroćanina iz Benjaminova plemena; jer se i Berot ubrajao u Benjamin.
No Jonatan, Šaulov sin, imao je sina koji je bio hrom na obje noge. Kada je imao pet godina stigne vijest iz Jizreela o pogibiji Šaula i Jonatana. Tad ga pokupi babica i pobjegne, i desilo se da joj dijete ispadne dok je bježala, i tako ostane hrom. Zvao se Meribaal.
Išbaalovu glavu donesu Davidu u Hebron pa poruče kralju: „Gle, ovo je glava Išbaala, Šaulova sina, neprijatelja tvoga, koji ti je o glavi radio! Gospod je mome gospodaru, kralju, podario osvetu nad Šaulom i njegovim potomcima!”
Ali David odgovori Rekabu i njegovom bratu Bani, sinovima Rimona Beroćanina, ovim riječima: „Tako mi Gospodnjeg života, onoga koji je moju dušu izbavio iz svih nevolja!
Onaj koji mi je donio vijest govoreći: ‘Gle, Šaul je mrtav!’ i koji je mislio da donosi radosne vijesti; toga sam uhvatio i ubio u Siklagu, da mu platim za njegovu vijest!
A što tek da činim s onim bezbožnicima koji su ubili čovjeka pravednika na njegovom ležaju! I zar da ne tražim da položite račun za krv njegovu vlastitim rukama, zar vas ne bih trebao istrijebiti sa zemlje?”
I David da naređenje svojim mladićima; i oni ih ubiju, odsjeku im ruke i noge, pa zatim objese kod hebronskog jezera. No, uzmu Išbaalovu glavu i sahrane je u Abnerov grob u Hebronu.