Nisam živio ni u kakvoj kući još od dana kada sam Izraelove sinove izveo iz Egipta pa sve do dana današnjeg, nego sam uvijek lutao u šatoru i prebivalištu!
Da li sam ikada, prateći Izraelove sinove na putovanjima, nekom od poglavara nad plemenima Izraela, kojima sam naložio da čuvaju narod, govoreći: Zašto Mi ne izgradite dom od kedrovine?’”
„Zato sada poruči Mome slugi Davidu: ovako govori Gospod nad vojskama: ‘Doveo sam te sa njive i odvojio od ovaca da budeš knez nad Mojim narodom Izraelom,
i svugdje sam bio uz tebe, gdje god da te put naveo, i sve sam neprijatelje pred tobom iskorijenio i učinio tvoje ime slavnim, slično onim silnima na zemlji.
Odredit ću Svome narodu Izraelu mjesto i tu ću ga posaditi, da ostane tamo i da ga više ne uznemiravaju; i sinovi zla ga više neće pritiskati kao prije,
onda kada sam suce podigao nad Svoj narod Izrael. I darovao sam ti mir pred svim neprijateljima tvojim; tako ti Gospod sada obznanjuje da će ti Gospod sagraditi dom!
Kad proteknu tvoji dani i kada budeš počivao sa svojim očevima, onda ću podići tvoga potomka, njega, koji poteče od tvoga tijela, i njegovo ću kraljevstvo učvrstiti.
I to ne bijaše dovoljno u Tvojim očima, o Gospode, Gospodaru, nego si o domu svoga sluge govorio još spominjući daleku budućnost, i to, Gospode, kao uputu ljudima!
A i ko je poput Tvoga naroda Izraela, jedinog naroda na Zemlji među koji je zašao Bog, da bi ih spasio kao Svoj narod, da bi ime Svoje uzvisio i učinio tako goleme i strašne stvari za Svoju zemlju, pred licem naroda Svoga koji si izbavio iz Egipta od naroda i njihovih božanstava?
Jer Ti si, Gospode nad vojskama, Bože Izraela, otvorio uho sluge Svoga i kazao: ‘Sagradit ću ti dom!’ Zato je Tvoj sluga našao hrabrosti da Ti se pomoli ovim riječima.
Neka Ti sada bude milo da blagosloviš dom sluge Svoga, da dovijeka ostane pred Tobom, jer to si sam kazao, Gospode, vladaru moj. Ta, neka dom Tvoga sluge primi Tvoj blagoslov na vijeke vijekova.”