Izabela je k Iliji poslala glasnika s porukom: »Neka me bogovi kazne ako već do sutra u ovo doba ne učinim s tvojim životom isto što si ti učinio s njihovim životima.«
Sâm je otišao na dan hoda u pustinju. Sjeo je pod jedan grm i molio za smrt. »Dosta mi je, BOŽE«, rekao je. »Uzmi mi život. Nisam ništa bolji od svojih predaka.«
Odgovorio je: »Jako sam se trudio služiti tebi, BOGU Svevladaru. Izraelci su zaboravili tvoj savez, porušili tvoje žrtvenike i mačem pobili tvoje proroke. Samo sam ja ostao živ, a i mene sad žele ubiti.«
BOG mu reče: »Izađi i stani na planinu pred BOGOM. Jer, BOG upravo prolazi.« Silan je vihor lomio planine i mrvio stijene pred BOGOM, ali BOG nije bio u vihoru. Nakon vihora bio je potres, ali BOG nije bio u potresu.
Odgovorio je: »Jako sam se trudio služiti tebi, BOGU Svevladaru. Izraelci su zaboravili tvoj savez, porušili tvoje žrtvenike i mačem pobili tvoje proroke. Samo sam ja ostao živ, a i mene sad žele ubiti.«
Tako je Ilija krenuo odande i našao Elizeja, Šafatovog sina, koji je orao polje. Jedanaest pari volova s oračima bilo je ispred njega, a on je bio s dvanaestim parom. Ilija mu je pristupio i preko njega prebacio svoj ogrtač.
Elizej je ostavio volove i potrčao za Ilijom. Rekao je: »Pusti me da poljubim oca i majku za rastanak pa ću onda ići s tobom.« »Vrati se«, odgovorio je Ilija. »Ja te ne sprečavam.«
Elizej se vratio i zaklao svoje volove. Na vatri od drvenog jarma i pluga skuhao je meso i nahranio ljude. Potom je ustao i krenuo za Ilijom kao njegov sluga.