Drži naloge GOSPODA, Boga svojega, hodi njegovim putevima, drži se njegovih odredba i njegovih zapovijedi i njegovih prosudba i njegovih zavjeta, kao što je napisano u Zakonu Mojsijevu, da bi uspijevao u svemu što činiš i kamo god se okreneš;
da bi GOSPOD nastavljao svoju riječ koji je izrekao glede mene govoreći: ‘Ako sinovi tvoji budu pazili na svome putu, hodeći preda mnom u istini svim srcem svojim i svom dušom svojom’, rekao je: ‘Neće ti ponestati čovjeka na prijestolju Izraelovu.’
Štoviše i ti sâm znaš što mi je učinio Joab, sin Zerujin, i što je učinio dvojici zapovjednika vojski Izraelovih: Abneru, sinu Nerovu, i Amasi, sinu Jeterovu, kad ih je pogubio i prolio u miru krv rata te je natopio krvlju rata svoj pojas koji mu je bio oko bokova i svoju obuću koja mu je bila na nogama.
A sinovima Barzilaja Gileadovca iskaži dobrotu, i neka oni budu od onih koji jedu za tvojim stolom; jer su oni tako došli k meni kad sam bježao zbog Abšaloma, brata tvoga.
A, evo, pred sobom imaš Šimeja, sina Gerina, Benjaminovca iz Bahurima, koji me je proklinjao mučnim kletvama u dan kad sam išao u Mahanaim. Ali je on sišao da me susretne na Jordanu i zakleo sam mu se GOSPODOM govoreći: ‘Neću te pogubiti mačem.’
A dana u kojima je David kraljevao nad Izraelom bilo je četrdeset godina: u Hebronu je kraljevao sedam godina, a u Jeruzalemu je kraljevao trideset i tri godine.
Nato je on rekao: “Ti znaš da je kraljevstvo bilo moje i da je sav Izrael na mene upravio lice svoje da ću ja kraljevati. Ali se kraljevstvo okrenulo i pripalo je mome bratu, jer je njegovo bilo od GOSPODA.
Stoga je Batšeba otišla kralju Salomonu da mu kaže za Adoniju. A kralj je ustao i pošao joj u susret te joj se poklonio pa sjeo na prijestolje svoje i zadao da se postavi stolac za kraljevu majku; i ona mu je sjela s desne strane.
Nato je kralj Salomon odgovorio i rekao svojoj majci: “Pa zašto tražiš Abišagu Šunamku za Adoniju? Traži i kraljevstvo za njega! Jer je on moj stariji brat; baš i za njega i za svećenika Abijatara i za Joaba, sina Zerujina!”
Stoga sada, tako mi života GOSPODNJEG, koji me je utvrdio i posjeo me na prijestolje oca moga Davida i koji mi je napravio dom kako je obećao: Adonija će danas biti pogubljen.”
Zatim je kralj rekao svećeniku Abijataru: “Idi u Anatot, na svoja polja. Jer si zavrijedio smrt, ali te neću pogubiti u ovo vrijeme zato što si nosio Kovčeg Gospodina BOGA pred Davidom ocem mojim i zato što si bio tlačen u svemu u čemu je i moj otac bio tlačen.”
Zatim su vijesti stigle do Joaba: jer se Joab okrenuo za Adoniju, premda se nije okrenuo za Abšaloma. Tada je Joab pobjegao u Šator GOSPODNJI pa se uhvatio za rogove žrtvenika.
I bilo je dojavljeno kralju Salomonu da je Joab pobjegao u Šator GOSPODNJI: “Pa evo ga pokraj žrtvenika.” Tada je Salomon poslao Benaju, sina Jehojadina govoreći: “Idi i navali na njega!”
I Benaja je došao u Šator GOSPODNJI i rekao mu: “Ovako govori kralj: ‘Izađi!’ ” Nato je on rekao: “Neću, nego ću ovdje umrijeti!” Tada je Benaja donio natrag riječ kralju govoreći: “Ovako je rekao Joab i ovako mi je odgovorio.”
Tako će GOSPOD vratiti krv njegovu na glavu njegovu, jer je navalio na dvojicu ljudi pravednijih i boljih od sebe; i pogubio ih je mačem, a da za to moj otac David nije ništa znao: Abnera, sina Nerova, zapovjednika vojske Izraelove, i Amasu, sina Jeterova, zapovjednika vojske Judine.
Stoga neka se njihova krv vrati na glavu Joaba i na glavu sjemena njegovog zauvijek, a Davidu i sjemenu njegovu i domu njegovu i prijestolju njegovu neka bude mir zauvijek od GOSPODA.”
Nato je Šimej rekao kralju: “Dobra je ta besjeda, kako je moj gospodar kralj bio rekao, tako će učiniti sluga tvoj.” I Šimej je mnogo dana živio u Jeruzalemu.
I dogodilo se po svršetku treće godine da su dvojica slugu Šimejevih pobjegla k Akišu, sinu Maakinu, kralju gatskom. I dojavili su Šimeju govoreći: “Evo, sluge su ti u Gatu.”
Nato je kralj poslao da se pozove Šimeja te mu rekao: “Nisam li te zakleo GOSPODOM i negodovao nad tobom govoreći: ‘Doista znaj, onoga dana kad budeš izašao i pošao bilo kuda, da ćeš zasigurno umrijeti?’ Tada si mi ti rekao: ‘Dobra je besjeda koju sam čuo.’
Još je kralj rekao Šimeju: “Ti znaš svu opačinu, tvoje je srce toga svjesno, što si ga učinio Davidu, ocu mome. Stoga GOSPOD neka učini da se tvoja opačina vrati na tvoju glavu.
Tako je kralj zapovjedio Benaji, sinu Jehojadinu, koji je izašao i navalio na njega tako da je Šimej poginuo. I utvrdilo se kraljevstvo u ruci Salomonovoj.