Četiristo osamdesete godine po izlasku Izraelovih sinova iz zemlje Egipat, u četvrtoj godini Salomonovog kraljevanja nad Izraelom, u mjesecu ziva, drugom mjesecu, poče se graditi Gospodnji hram.
Najniži sprat bio je širok pet lakata, drugi šest lakata, a treći sedam lakata; naime, odsjeke je gradio na kući spolja da ne bi zahvatali zidove Hrama.
A Hram je građen od kamenica koje su obrađene pristizale iz kamenoloma, tako da u Hramu nije odzvanjao ni čekić, ni dlijeto, niti kakav drugi željezni alat za sve vrijeme gradnje.
„Za ovaj Hram koji si izgradio: ako ćeš hoditi u Mojim odredbama, činiti pravo Moje i slijediti sve Moje zapovijedi, tako da u njima hodiš, onda ću Svoju riječ ispuniti, onu koju sam obećao ocu tvome Davidu.
A zidove Hrama je sa unutarnje strane prekrio daskama od kedrovine, od tla Hrama do samog ruba zida kraj plafona, i tlo Hrama je prekovao daskama od kedrovine.
Sagradio je jedan odijeljeni dio od kedrovine, dvadeset lakata od zadnje strane Hrama, od tla do plafona, sagradio ga je za Njega da bude unutarnje svetište, mjesto najsvetije.
A svetište je bilo dugo dvadeset lakata, dvadeset lakata široko i visoko. Presvukao ga je čistim zlatom, a i žrtvenika od kedrovine je zlatom prekovao.
Kerubine je postavio u unutrašnjost Hrama; i oni raširiše krila tako da je krilo jednog kerubina dodirivalo zid, dok je krilo drugoga dopiralo do drugog kraja zida, dok su se usred Hrama njihova krila doticala.
I izradio je krila vrata od maslinova drveta i dao da se na njima izrezbare kerubini, palme i pupoljci cvijeća pa je potom obložio sve zlatom; a na kerubine i palme je prikovao zlata.