četiri stotine i osamdesete godine po izlasku Izrćlovih sinova iz egipatske zemlje, četvrte godine Salomonova vladanja nad Izrćlom, mjeseca Ziva, to je drugi mjesec, poče graditi Hram Gospodinu.
Donji kat bio je pet lakata širok, srednji je bio šest lakata širok, a treći je bio sedam lakata širok. Bio je naime uokolo dao praviti odsjeke na kući izvan, da ne mora zahvatiti u hramske zidove.
Uzelo se je kod gradnje Hrama samo kamenje što je bilo kod lomljenja posve istesano, tako da se nije ništa čulo od čekića i dlijeta ili drugoga željeznog oruđa dok se je Hram podizao.
”Tako je s kućom što je gradiš: Ako je budeš zidao po mojim uredbama i ostvario moje zakone, i zadržao sve moje zapovijedi, i po njima uredio svoj život, ispunit ću na tebi svoje obećanje što sam ga dao tvojemu ocu Davidu.
Isto tako obloži dvadeset lakata na zadnjoj strani Hrama cedrovim daskama, od poda do pokrova. Tako ga napravi unutra za zadnji prostor, za Svetinju nad svetinjama.
Unutra je Hram bio obložen cedrovim drvetom, a na njemu su bile izrezane jabuke i razvijeni cvjetovi. Sve je bilo od cedrova drveta, tako da se nije vidio kamen.
Zadnji prostor bio je dvadeset lakata dug, dvadeset lakata širok i dvadeset lakata visok. On ga dade obložiti čistim zlatom. Isto tako zlatom obloži sprijeda žrtvenik od cedrova drveta.
Kerube smjesti u unutrašnjost Hrama, i kerubi su držali svoja krila tako raširena da je krilo jednoga doticalo jedan zid, a krilo drugoga keruba dopiralo do drugoga zida. U sredini Hrama udarala su njihova krila jedno u drugo.
I jedanćste godine mjeseca Bula? to je osmi mjesec? bio je Hram dovršen sa svim svojim dijelovima i sa svime što mu pripada. Gradio ga je sedam godina.