Ahaz je imao dvadeset godina kada je postao kralj i vladao je šesnaest godina u Jerusalemu. Nije činio ono što je pravo u očima Gospodnjim kao predak mu David.
Slijedio je stazu Izraelovih kraljeva; čak je dopustio da mu sin prođe kroz vatru slijedeći neznaboške grozote koje je Gospod odagnao od Izraelovih sinova.
U to vrijeme se uzdiže Resin, kralj Arama, i Pekah, sin Remalijin, kralj izraelski, i krenuše na Jerusalem i opsjedoše Ahaza, no, grad nisu mogli uzeti na juriš.
U tim danima Resin, kralj Arama, povrati Elat i pripoji ga Aramu jer je istjerao Judejce iz njega. Aramejci se doseliše u Elat i tamo ostadoše do današnjeg dana.
Ali Ahaz pošalje glasnike Tiglat Pileseru, kralju Asirije, sa sljedećom porukom: „Ja sam tvoj sluga i sin; dođi i spasi me iz šaka aramejskog kralja i iz ruku kralja Izraela, koji su se podigli protiv mene!”
Tad kralj Ahas krenu u Damask, u susret Tiglat Pileseru, kralju Asirije. A kada je ugledao žrtvenik koji je stajao u Damasku, pošalje svećeniku Uriji nacrt žrtvenika, posve tačan nacrt njegove izvedbe.
I svećenik Urija da izgraditi žrtvenik tačno po nacrtu koji je kralj Ahaz poslao iz Damaska; svećenik Urija dade da se tako izradi do povratka kralja Ahaza iz Damaska.
No, mjedeni žrtvenik koji je stajao pred Gospodom da ukloniti s mjesta pred Hramom, između novog žrtvenika i Gospodnjeg hrama, pa ga postavi sjeverno od novog žrtvenika.
I kralj Ahaz naredi svećeniku Uriji: „Sutra ćeš na velikom žrtveniku zapaliti jutarnju paljenicu, večernju prinosnicu, kraljevu paljenicu i njegovu prinosnicu, također ćeš prinijeti paljenicu naroda uz njihovu prinosnicu i naljeve; i krv paljenice ćeš s krvlju klanica poprskati po žrtveniku – a promislit ću još o mjedenom žrtveniku!”
Kralj Ahaz je također dao da se izbiju ploče s podnožja i naredio da se umivaonici skinu s vrha; skinuo je i more sa mjedenih volova koji su stajali ispod i postavio ga na kameno podnožje.