Jošija je imao osam godina kada je postao kralj i vladao je trideset i jednu godinu u Jerusalemu. Njegova majka se zvala Jedida i bila je Adajina kći iz Boskata.
neka se taj novac da poslovođama koji nadgledaju radove na Gospodnjem hramu. Neka ovi proslijede novac radnicima u Gospodnjem domu kako bi opravili štete na Hramu.
A pisar Šafan se vrati kralju i izvijesti ga o svemu govoreći: „Tvoje sluge skupiše novac koji je bio u Hramu i dadoše ga poslovođama koji nadgledaju poslove na Gospodnjem hramu.”
„Pođite i ispitajte Gospoda za mene, narod i Judeju zbog riječi ove knjige koju su pronašli! Veliki je gnjev Gospodnji kojim je Gospod planuo na nas, jer naši očevi nisu slijedili riječi ove knjige i nisu činili ono što u njoj piše!”
Tako svećenik Hilkija, Ahikam, Akbor, Šafan i Asaja odu vjerovjesnici Huldi, ženi čuvara haljina Šaluma, Tikvina sina, Harkasova unuka, koja je živjela u drugom dijelu Jerusalema, i ispitaše je.
zbog toga što su Me napustili i što su kadili drugim bogovima kako bi Me izazvali svim djelima svojih ruku; zbog toga će se rasplamsati Moja srdžba protiv ovog mjesta i bit će ju nemoguće ugasiti!’
zbog toga što ti se srce razmekšalo, i što si se ponizio pred Gospodom kada si čuo ono što sam kazao protiv ovog mjesta i naroda, da će postati grozota i prokletstvo, zbog toga što si pokidao haljine i plakao preda Mnom, zbog svega ovoga sam te uslišio. Tako zbori Gospod.
Gle, zbog toga ću te pridružit tvojim precima, da u miru budeš odnesen u grob i da tvoje oči ne vide nevolju koju ću sručiti na ovo mjesto!’” I oni kralju prenesu ovaj odgovor.