I kralj pođe u Gospodnji hram u pratnji svih Judejaca i svih stanovnika Jerusalema. Sa njim su išli i svećenici i vjerovjesnici i sav narod, mali i veliki, i čitali su pred svima riječi iz Knjige Saveza koju pronađoše u Gospodnjem hramu.
Potom kralj stane kraj stupa i načini savez pred Gospodom, da će slijediti Gospoda i Njegove zapovijedi, svjedočanstva Njegova i odredbe svim srcem i cijelom dušom, kako bi ispunili riječi ovog Saveza koje su ispisane u ovoj knjizi. I cijeli narod prihvati Savez.
Kralj dade zapovijed visokom svećeniku Hilkiji, drugorazrednim svećenicima i vratarima da iz odaja Gospodnjeg hrama iznesu sav pribor koji izradiše Baalu, Ašerama i cijeloj nebeskoj vojsci. Sve to spališe vani pred Jerusalemom na kidronskim poljima i pepeo odnesoše u Betel.
Uklonio je i svećenike idola, one koji su kraljevi judejski uposlili, i koji su na visinama, u gradovima Judeje i Jerusalema, kadili. Ukloniše i one koji su kadili Baalu, suncu, mjesecu, sazviježđima i cijeloj nebeskoj vojsci.
On dade da se iznesu Ašere iz Gospodnjeg hrama, odnesoše ih iz Jerusalema u dolinu Kidron i tamo ih spališe i smrviše, a potom prah baciše na grobove običnog naroda.
Dao je dovesti svećenike iz judejskih gradova i oskrnavio visine gdje su svećenici kadili, od Gebe pa sve do Beer Šebe; porušio je uzvisine kapija koje su se nalazile na ulazu u kapije Jošue, gradskog zapovjednika, dakle, sa lijeve strane prolaza kroz kapije.
Potom je dao odstraniti konje koje su kraljevi Jude posvetili suncu na ulazu u Gospodnji hram, kraj odaja Netan Meleka, sobara, koje su se nalazile u dogradnji; a kočije sunca je spalio ognjem.
Kralj je porušio žrtvenike na krovu, kraj gornje Ahabove sobe, koju su izgradili kraljevi Jude; isto je učinio sa žrtvenicima koje je Manaše dao izgraditi u predvorju Gospodnjeg doma, porušio ih je i prah pobacao u kidronsku dolinu.
Oskrnavio je visine koje su se nalazile istočno od Jerusalema, a desno od gorja propasti, koje je Salomon, kralj Izraela, izgradio Aštarti, grozoti sidonskoj, i Kemošu, strahoti moapskoj, i Milkomi, nakazi amonskoj.
Isto je učinio i sa betelskim žrtvenikom i uzvisinom koju je podigao Jeroboam, sin Nebatov, koji je zaveo Izrael na grijeh; i ove žrtvenike i uzvisine je porušio. Spalio je uzvisinu i smrvio je u prah, a potom je ognjem spržio Ašere.
Zatim Jošija pogleda oko sebe i ugleda grobove koji su se nalazili na tom gorju, pa naredi da se kosti izvade iz grobova i da se spale na žrtveniku, i tako ga oskrnavi po Gospodnjoj riječi, koju je objavio Božiji čovjek, kada je ovo kazao.
I on upita: „Kakav je ono nadgrobni spomenik?” A ljudi iz grada mu odgovoriše: „To je grob jednog Božijeg čovjeka koji je došao iz Judeje i najavio sve ovo što si ti učinio sa betelskim žrtvenikom!”
A na to kralj reče: „Ostavite ga onda neka počiva u miru, neka niko ne dira njegove ostatke!” Tako su njegove kosti ostale netaknute s kostima vjerovjesnika koji je došao iz Samarije.
Jošija je porušio i sva visoka zdanja u gradovima Samarije, sve što podigoše kraljevi Izraela kako bi razjarili Gospoda, i sa njima je postupio onako kako je učinio sa betelskim žrtvenikom.
Jošija je istrijebio vračeve i vidovnjake, terafime, idole i sve grozote koje su harale u zemlji judejskog, sve što je viđeno u Jerusalemu; sve je to istrijebio Jošija kako bi ispunio riječi zakona koje su ispisane u knjizi koju je svećenik Hilkija pronašao u Gospodnjem hramu.
Njemu nije bio sličan nijedan kralj koji je vladao prije, njemu, koji se cijelim srcem i iz sve duše, iz sve snage svoje okrenuo Gospodu, posve slijedeći Mojsijev zakon; a ni poslije njega se nije uzdigao nijedan sličan njemu.
Jer Gospod je kazao: „I Judu ću odbaciti od Moga lica, onako kako sam to učinio sa Izraelom. Odbacit ću ovaj grad Izrael koji sam izabrao i Hram za koji sam kazao: ‘Neka tamo stoluje Moje ime!’”
U tim danima se egipatski faraon Neko, kralj Egipta, podigao protiv asirskog kralja i krenuo u vojnu na Eufrat. Kralj Jošija mu pođe u susret, no, faraon ga ubije kod Megida, čim ga je ugledao.
Sluge odnesu njegove tijelo iz Megida u Jerusalem. Tamo ga sahrane u vlastitoj grobnici. Tad narod zemlje izabere Joahaza, sina Jošijina, pomažu ga i proglase kraljem umjesto njegova oca.
Joahaz je imao dvadeset i tri godine kada je postao kralj i vladao je tri mjeseca u Jerusalemu. Majka mu se zvala Hamutala, i bila je kći Jeremijina iz Libne.
No, faraon Neko ga dade zatočiti u Ribli, u zemlji Hamat, tako da više nije bio kralj u Jerusalemu. Njegovoj zemlji je nametnuo danak od stotinu talenata srebra i jednog talenta zlata.
Faraon Neko proglasi Elijakima, sina Jošijina, kraljem umjesto njegovog oca Jošije; također mu je nadjenuo ime Jojakim. No, Joahaza je odveo u Egipat, gdje ga snađe smrt.
I Jojakim isplati srebro i zlato faraonu, ali je bio primoran nametnuti zemlji porez kako bi mogao isplatiti srebro po faraonovoj naredbi. Utjerivao je od naroda srebro i zlato, ocijenivši svakog ponaosob kako bi isplatio faraona Neka.