I činio je ono što je bilo zlo u Gospodnjim očima, ali nije postupao poput svojih roditelja, jer je uklonio Baalov spomenik koji podigoše njegovi očevi.
I Jošafatu, kralju Jude, pošalje poruku: „Moapski kralj se pobunio protiv mene! Hoćeš li sa mnom poći u boj protiv Moabaca?” A on odgovori: „Poći ću sa tobom! Bit ću poput tebe, moj narod će biti kao tvoj, a moji konji ravni tvojima!”
Tako pođu kralj Izraela, kralj Judeje, i kralj Edoma. No, kada su krenuli zaobilaznicom dugom oko sedam dana hoda, desi se da vojska i stoka, koja je slijedila vojsku, više nisu imali vode.
A Jošafat odvrati: „Nema li ovdje kakav vjerovjesnik Gospodnji da bismo kroz njega mogli upitati Gospoda za savjet?” Tad jedan od kraljevih sluga odgovori: „Evo Elizeja, sina Šafatovog, čovjeka koji je Iliji ruke polijevao vodom!”
No, Elizej se obrati kralju Izraela govoreći: „Šta ja imam s tobom? Idi prorocima svoga oca i svoje majke!” Ali kralj Izraela odvrati: „Ne! Jer Gospod je pozvao ova tri kralja da ih preda u ruke Moabaca!”
Jer Gospod poručuje ovo: Nećete vidjeti ni vjetra ni kiše, a ipak će se ova dolina ispuniti vodom, tako da ćete imati vode za piće, vi i vaša sitna i krupna stoka.
tako da ćete nadvladati sve utvrđene i izabrane gradove; sva ćete dobra stabla posjeći, sve izvore zatrpati, i sve plodne njive upropastiti kamenicama!”
No, kada je sav Moab čuo da su kraljevi u pohodu i da su krenuli na njih, pozovu sve koji su imali dovoljno godina da opašu mač i postroje se na granici.
No, kada su stigli do izraelskog logora, Izraelci izađu pa ih potuku, sve dok se ovi nisu razbježali. Ali Izraelci krenuše dalje u zemlju i nadvladaše Moapce.
Porušiše gradove, i svi pobacaše po kamen u plodne njive, sve dok ih ne prekriše kamenjem, zatrpaše sve izvore i posjekoše sva dobra stabla, tako da je ostao samo Kir Hareset sa svojim kamenim zidinama. Praćkaši ga opkoliše i počeše napadati.
A kada je kralj Moabaca vidio da boj postaje žestok, povede sedamsto muževa koji isukaše mačeve da bi se probili protiv kralja Edoma, ali nisu uspjeli.
Tad uzme svog prvorođenog sina, koji je trebao naslijediti kraljevstvo, pa ga prinese kao paljenicu na zidinama grada. Tad se sruči golema srdžba na Izrael i oni se povukoše, pa se vratiše u vlastitu zemlju.