Nakon nekoliko godina pođe Ahabu u Samariju. A Ahab naredi da se za njega i za narod koji ga je pratio zakolje puno ovaca i teladi, pa ga nagovori da pođe na Ramot u Gileadu.
Tako je Ahab, kralj Izraela, upitao Jošafata, kralja Jude: „Hoćeš li sa mnom poći na Ramot u Gileadu?” A on mu odgovori: „Ja ću biti kao ti, a moj narod poput tvog naroda, i hoću sa tobom poći u boj!”
Tad kralj Izraela skupi vidovnjake, njih četiri stotine, pa ih upita: „Hoćemo li zaratiti i poći na Ramot u Gileadu ili da od toga odustanemo?” A ovi odgovoriše „Pođi, jer će ih Bog predati u kraljeve ruke!”
Na to mu kralj Izraela odgovori: „Ima još jedan čovjek kroz kojeg je moguće ispitati Gospodnju volju, no, ja ga prezirem, jer mi nikad ne predskazuje dobro, nego samo zlo. Radi se o Miheju, Jimlinu sinu!” Ali Jošafat odgovori: „Neka kralj ne govori tako!”
A kralj Izraela i Jošafat, kralj Jude, sjedili su na svojim prijestoljima, ogrnuti kraljevskim plaštevima. Tako su sjedili na trgu koji je na ulazu kapija Samarije, i svi su vidovnjaci pred njima predskazivali.
No sobar kojeg su poslali reče: „Gle, vidovnjaci jednoglasno kralju predviđaju dobro. Zato daj da i tvoja riječ ukazuje na dobro kao i riječi svakog od njih, i govori o dobrim stvarima!”
Kada je došao, kralj ga upita: „Miheju, hoćemo li poći u rat na Ramot u Gileadu, ili da od toga odustanemo?” A on reče: „Pođi! Imat ćete uspjeha, jer će ga predati u vaše ruke!”
Tad Mihej nastavi: „Vidio sam cijeli Izrael rasijan na gorama, poput ovaca koje nemaju pastira; a Gospod reče: ‘Oni nemaju poglavara, neka se svaki vrati kući u miru!’”
No, Mihej nastavi govoriti: „Zato čujte riječ Gospodnju! Vidio sam Gospoda kako sjedi na Svome prijestolju, a cijela vojska nebeska je stajala sa Njegove lijeve i desne strane.
No, kralj Arama svojim zapovjednicima bojnih kola dade naredbu govoreći: „Nemojte se boriti ni sa malim ni sa velikima, nego isključivo sa kraljem Izraela!”
I desi se, kad su zapovjednici ugledali Jošafatova bojna kola, da stanu vikati: „Eno kralja Izraela! Okružite ga da ga ubijemo!” No Jošafat je vrisnuo, a Gospod mu pomogne, i Bog ih odvede od njega.
No, jedan ratnik nasumice zategne luk i strijela pogodi kralja Izraela u sastavnicu njegovog oklopa. Tad on vikne svome vozaču: „Ranjen sam, okreni kola i izvedi me iz boja!”