Jojada se ohrabri sedme godine i sklopi savez sa stotnicima, naime: sa Azarjom, Jerohamovim sinovim, Jišmaelom, Johananovim sinom, Azarjom, Maasejom, Adajinim sinom i sa Elišafatom, Zikrijevim sinom.
Taj cijeli skup sklopi savez sa kraljem u Božijem hramu, i Jojada im se obrati govoreći: „Gle, neka kraljev sin bude kralj, onako kako je Gospod obećao Davidovim sinovima!
Neka niko ne ide u Gospodnji hram. Neka to samo bude dozvoljeno svećenicima i levitima koji služe, jer su oni sveti, i neka se narod drži Gospodnjih propisa!
Tako su leviti i cijela Judeja postupili tačno onako kako je zapovijedio svećenik Jojada. Svaki je skupio svoje ljude koji su stizali subotom uz one koji su subotom odlazili, jer svećenik Jojada nije otpustio redove.
Tad izvedoše kraljeva sina. Na glavu mu položiše krunu, dadoše mu svjedočanstvo, i proglasiše kraljem. Jojada i njegovi sinovi ga pomazaše vičući: „Živio kralj!”
I ona diže glavu, kad gle, kralj je stajao na sjedištu kod ulaza, poglavari i trubači su stajali uz njega i sav narod zemlje se veselio i trubio, a pjevači su sa glazbalima vodili pjesmu zahvalnicu. Tad Atalija pocijepa haljine na sebi i viknu: „Izdaja! Izdaja!”
Svećenik Jojada naredi stotnicima, koji su bili postavljeni nad vojskom, da izađu, pa im poruči: „Izvedite je između redova, i neka od mača stradaju svi oni koji pođu za njom!” Tako je kazao jer je svećenik zapovjedio: „Nemojte je ubiti u Gospodnjem hramu!”
Jojada dodijeli službe u Gospodnjem hramu svećenicima i levitima, sve ono što je David propisao za Gospodnji hram; da prinose Gospodu paljenice, onako kako to propisuje Mojsijev zakon, uz veselje i radost, po propisima Davidovim.
Skupio je stotnike, plemiće i knezove nad narodom, a uz njih i cijeli narod, i tako izveo kralja iz Gospodnjeg doma. Prošli su kroz gornju kapiju u kraljev dvor i kralja posjeli na prijestolje.