Dvadeset godina bilo je Ahazu kad je postao kralj, i vladao je šesnćst godina u Jeruzalemu. On nije činio ono što se sviđalo Gospodinu, kao njegov djed David,
kadio je u dolu Ben-Hinomu i pustio je, po ružnom običaju pogana što ih je bio protjerao Gospodin ispred Izrćlovih sinova, da mu sinovi idu kroz plamen.
I tako ga dade Gospodin, njegov Bog, u ruke aramejskoga kralja. On ga pobijedi, zarobi veliko mnoštvo njegovih ljudi i odvede ih u Damask. Pade i u ruke Izrćlovu kralju koji mu nanese težak poraz.
Pekah, sin Remalijin, dade poubijati u jedan dan u Judeji sto i dvadeset tisuća ljudi, sve samih hrabrih ratnika; jer su bili ostavili Gospodina, Boga svojih otaca.
Također zarobiše i odvedoše Izrćlovi sinovi od svojih zemljaka dvjesta tisuća žena, dječaka i djevojaka. Usto im zaplijeniše silan plijen koji odnesoše u Samariju.
Živio je ondje Gospodnji prorok po imenu Oded. On iziđe pred vojsku koja se vraćala u Samariju i reče im: “Samo zato jer se Gospodin, Bog vaših otaca, razgnjevio na Judejce, dao ih je on u vaše ruke. A vi među njima počiniste krvoproliće bijesom koji dopire do neba.
Tada ustaše poglavari Efrajimovih sinova: Azarja, Johananov sin, Berekja, Mešilemotov sin, Ezekija, Šalumov sin, i Amasa, Hadlajev sin, na vojsku koja se vraćala
i rekoše im: “Ne smijete ovamo dovesti zarobljenike jer bismo time samo naprtili na sebe novu krivnju i grijeh prema Gospodinu; vi hoćete da na naše grijehe i krivnje dometnete još nove. A dosta je već velika naša krivnja. Težak bi se Gospodnji gnjev oborio na Izrćla.”
i po imenu za to određeni ljudi ustaše pa se zauzeše za zarobljenike. Oni opskrbiše sve koji nisu bili dovoljno odjeveni odjećom i obućom od plijena, dadoše im jesti i piti i pomazaše ih. Onda pomogoše svima koji su bili slabi pa nisu mogli hodati, da uzjašu na magarce, i dovedoše ih u palmov grad Jerihon, k njihovim zemljacima. Potom se vratiše u Samariju.
I Filistejci provališe u gradove po nizini i u južnu Judinu zemlju, osvojiše Bet Šemeš, Ajalon, Gederot, Soko, Timnu i Gimzo s njihovim selima, i naseliše se u njima.
On je naime žrtvovao bogovima Damaska, koji su ga ipak bili izubijali, a mislio je: “Bogovi aramejskih kraljeva pomogli su njima. Njima ću žrtvovati da pomognu i meni.” Ali su mu oni poslužili samo za to da u nesreću strovale njega i sav Izrćlov narod.
Kad je Ahaz bio počinuo kod svojih otaca, pokopaše ga u gradu, u Jeruzalemu. Ne staviše ga u grobove Izrćlovih kraljeva. Njegov sin Ezekija postade kralj umjesto njega.