Obratio se i levitima, njima koji su poučavali cijeli Izrael i koji su se posvetili Gospodu i rekao: „Unesite sveti Kovčeg u Hram koji je Salomon, sin Davidov, kralj Izraela, izgradio! Ne morate ga više nositi na vlastitim ramenima; a sada služite Gospodu, Bogu svome, i vašem narodu Izraelu!
Tako Jošija pokloni ljudima iz naroda sitne stoke, janjaca i koza, sve za pashalne žrtve prisutnima, njih trideset hiljada; uz to i tri hiljade kraljevih goveda.
I Jošijini knezovi podijeliše narodu darove, kao i svećenicima i levitima. Hilkija, Zaharija i Jehiel, predvodnici Gospodnjeg hrama, dadoše svećenicima za pashalne žrtve dvije hiljade i šeststo janjaca i tristo goveda.
Konanija i njegova braća Šemaja i Netanel, Hašabja, Jehiel i Jozabad, predstojnici levita, darovaše levitima za pashalne žrtve pet hiljada janjaca i petsto goveda.
Po strani postaviše paljenice da ih dadnu porodicama iz naroda, kako bi ih prinijeli Gospodu, onako kako je zapisano u Mojsijevoj knjizi. Isto učiniše i sa govedima.
Tako su Pashu po propisima ispržili na vatri. No, ono što je bilo posvećeno skuhaju u loncima, kotlićima i zdjelama pa to brzo podijeliše svim ljudima iz naroda.
Potom su je počeli spremati za sebe i za svećenike, jer su svećenici, Aronovi sinovi, bili zauzeti prinošenjem paljenica i loja sve do večeri. Zbog toga su leviti spremali Pashu za sebe i za svećenike, Aronove sinove.
A pjevači, Ašafovi sinovi, stajali su na svome mjestu, po naredbi Davida, Ašafa, Hemana i Jedutuna, kraljevog vidovnjaka; vratari su bili na svim kapijama. Nisu imali potrebe da napuštaju svoja mjesta i službu jer su njihova braća, leviti, spremali Pashu za njih.
Takva Pasha nije proslavljena u Izraelu od vremena vjerovjesnika Samuela, i nijedan izraelski kralj nije proslavio takvu Pashu kakvu je održao Jošija sa svećenicima, levitima, sa cijelom Judejom, stanovnicima Jerusalema i svima onima koji su bili prisutni u Izraelu.
Poslije svega toga, kad je Gospodnji hram već bio obnovljen, krene egipatski kralj Neko da zametne bitku kod Karkemiša na Eufratu. Jošija mu krene u susret.
Neko mu pošalje glasnika i poruči: „Kakve veze imam sa tobom, judejski kralju? Ne polazim protiv tebe danas, nego protiv tvoga doma, koji vodi rat sa mnom, a Bog je kazao da mi valja požuriti. Okani se namjere koja je protiv Boga koji je uz mene, da te ne bi uništio!”
Ali Jošija nije odustajao, nego se prerušio da povede boj sa njim; nije slušao Nekine riječi koje su dolazile iz Božijih usta, nego se postrojio za boj u dolini kod Megida.
Tad ga sluge podigoše sa bojnih kola na druga kola, koja je vodio sa sobom, i odvezu ga u Jerusalem. Tamo ga snađe smrt, i bi pokopan u grobovima svojih očeva. Cijela Judeja i sav Jerusalem su tugovali za njim.
Jeremija sastavi tužbalicu o Jošiji, i svi pjevači i pjevačice od tada pa do danas u svojim tužbalicama pjevaju o Jošiji. To postade običaj u Jerusalemu, i gle, sve je to zabilježeno u tužbalicama.