Zatim je rekao Levitima koji su poučavali sav Izrael, koji su bili sveti za GOSPODA: “Postavite sveti Kovčeg u Dom koje je sagradio Davidov sin Salomon, kralj Izraelov. On neće biti teret na vašim ramenima; sada služite GOSPODU, Bogu svome, i narodu njegovom Izraelu.
I Jošija je podario narodu od stada, janjaca i jarića, sve za pashalne žrtve, za sve koji su bili nazočni, na broj trideset tisuća te tri tisuće junaca. Sve to je bilo od kraljevog imetka.
I knezovi njegovi dragovoljno su darivali narodu, svećenicima i Levitima: Hilkija i Zaharija i Jehijel, poglavari Doma Božjega, podarili su svećenicima za pashalne žrtve dvije tisuće i šest stotina grla sitne stoke i tri stotine goveda.
Također su Konanija, te Šemaja i Netanel, njegova braća, zatim Hašabija i Jeiel i Jozabad, poglavari Levitski, podarili Levitima za pashalne žrtve pet tisuća grla sitne stoke i pet stotina goveda.
Zatim su uklonili žrtve paljenice da bi ih dali po odjeljenjima rodova narodnih da ih prinesu GOSPODU, kao što je zapisano u Knjizi Mojsijevoj. Isto tako su učinili i s govedima.
A nakon toga pripravljali su sebi i svećenicima, zato što su svećenici, sinovi Aronovi bili zauzeti prinošenjem žrtava paljenica i pretiline sve do noći; stoga su Leviti pripravljali sebi i svećenicima, sinovima Aronovim.
A pjevači, sinovi Asafovi, bili su na svome mjestu, prema zapovijedi Davida i Asafa i Hemana i Jedutuna, kraljeva vidovnjaka. Vratari su službovali kod svakih vratā; nisu odlazili od svoje službe jer su njihova braća Leviti pripremali za njih.
Tako je toga dana bila pripremljena sva služba GOSPODNJA da se svetkuje Pasha i da se prinesu žrtve paljenice na žrtveniku GOSPODNJEM, prema zapovijedi kralja Jošije.
I nije bilo Pasha kao ove, koja bi se u Izraelu svetkovala, sve od dana proroka Samuela; i nijedan od kraljeva Izraelovih nije svetkovao takvu Pashu kao što ju je svetkovao Jošija, i svećenici i Leviti i sva Juda i Izrael koji su bili nazočni, i stanovnici Jeruzalema.
No on mu je poslao poslanike govoreći: “Što ja imam s tobom, ti kralju Judin? Neću danas ići na tebe, nego na dom s kojim sam u ratu; jer mi je Bog zapovjedio da se požurim. Sačuvaj se od uplitanja Boga, koji je sa mnom, da te ne uništi.”
Ali Jošija nije htio okrenuti lice svoje od njega, nego se prerušio da se bori s njim; i nije poslušao riječi Nekove iz usta Božjih, te je došao da se bori u Megidskoj dolini.
Stoga su ga sluge njegove skinule s onih bojnih kola te ga stavila u druga bojna kola koja je imao pa ga odveli u Jeruzalem, pa je umro te je bio pokopan u jednoj od grobnica očeva svojih. I sav Juda i Jeruzalem žalovali su za Jošijom.
I Jeremija je tugovao za Jošijom. I svi pjevači i pjevačice u svojim tužaljkama sve do dana današnjega govore o Jošiji; i uveli su ih u uredbe u Izraelu i, evo, one su zapisane u Tužaljkama.