I on nastavi govoriti: „Neka je blagoslovljen Gospod, Bog Izraela, koji je Svojim ustima govorio mome ocu Davidu i koji je vlastitom rukom ispunio sve što je obećao; a potom je kazao:
‘Od onoga dana kada sam Svoj narod izveo iz zemlje Egipat, nikada nisam među svim plemenima Izraelovim izabrao grad da Mi se tamo gradi Hram, da tamo boravi Moje ime, a nisam izabrao ni čovjeka koji će biti knez nad Mojim narodom Izraelom.
I Gospod je dao da se ispune Njegove riječi, sve ono što je kazao, jer ja sam došao na mjesto moga oca Davida i sjedim na prijestolju Izraela, onako kako je Bog rekao, i izgradio sam Gospodnjem imenu, Bogu Izraela, Hram.
Salomon je dao da se izradi mjedeno podnožje i da se postavi nasred hramskog vrta. Bilo je pet lakata dugo, pet široko i visoko tri lakta. Tako se popne na podnožje pa klekne na koljena pred cijelom Izraelovom zajednicom i ruke pruži ka nebu.
Zatim poče moliti ovim riječima: „O Gospode, Bože Izraela! Nema boga koji Ti je ravan i sličan, ni na nebu, ni na zemlji, jer Ti čuvaš Savez i daješ milost Svojim slugama, koji iz sveg srca hode pred Tobom,
od Tebe koji si ispunio sve što si obećao Svome sluzi Davidu, mome ocu; sve što si kazao vlastitim ustima Tvoje su ruke ispunile, i sve bi onako kako je danas.
A sada, Gospode, o Bože Izraela, ispuni sve ono što si obećao Svome sluzi Davidu, mome ocu, kada si govorio: ‘Neće ti nedostajati čovjek pred Mojim licem koji će sjediti na Izraelovom prijestolju, ako tvoji sinovi budu slijedili stazu, ako budu hodili u Mom zakonu, onako kako si ti preda Mnom išao!’
No, da li Bog zaista boravi među ljudima na zemlji? Gle, nebo i neba svih nebesa Te ne mogu obuhvatiti, kako da to učini ovaj Hram koji sam Ti izgradio!
Daj da Tvoje oči zorno stražare nad ovim Hramom svakog dana i svake noći, nad ovim mjestom za koje si kazao da ćeš tamo postaviti Svoje ime, da uslišiš molitvu koju Tvoj sluga moli okrenut ovom mjestu.
Počuj molitve i vapaje Tvoga sluge i naroda Izraela, koje će upućivati okrenuti ovom mjestu! Čuj ih na mjestu Svoga doma, na nebesima, a kada ih čuješ, onda oprosti!
onda to usliši iz Svojih nebesa, stvori pravo Svojim slugama, tako što ćeš dati da krivac propadne i da se krivnja svali na njegovo čelo, i što ćeš zaštititi poštena čovjeka i vratiti mu po pravednosti njegovoj.
I kada neprijatelji potuku Tvoj narod Izrael, jer se ogriješio o Tebe, kada se potom vrate i priznaju Tvoje ime pa se stanu moliti i vapiti pred Tvojim domom,
Kada su nebesa zaklopljena i kada nema kiše, jer su se o Tebe ogriješili, i kada se potom budu molili ka ovom mjestu, kada priznaju Tvoje ime, i kada se odvrate od svoga grijeha jer si ih ponizio,
onda ih poslušaj iz Svojih nebesa i oprosti grijehe Svojih sluga i Svoga naroda Izraela, tako što ćeš im pokazati dobri put kojim im valja poći; daj da kiša pada po zemlji koju si Svome narodu dao kao baštinu.
Kada glad zavlada u zemlji, kad izbije pošast, kad su suša, nevolja, skakavci i gusjenice, kada neprijatelj opsjeda gradove njegove zemlje, kad izbije kuga, kad se širi bolest,
šta god tad bude molio kakav čovjek ili sav Tvoj narod Izrael, kada svako od njih prepozna svoju pošast i svoj bol, kada budu širili ruke prema ovom Hramu,
No, i kada stranac, koji ne pripada Tvome narodu Izraelu, koji stiže iz daleke zemlje zbog Tvoga silnog imena i Tvoje snažne ruke i ispružene desnice; kada stiže da Ti se pomoli okrenut ovom Hramu,
onda to usliši sa Svojih nebesa, Svoga doma, i učini sve za što Te moli ovaj stranac, da svi narodi na zemlji prepoznaju Tvoje ime i da Te se plaše kao i Tvoj narod Izrael, i da spoznaju da je Tvoje ime prozvano nad ovim Hramom koji sam podigao!
Kada Tvoj narod pođe u boj protiv neprijatelja svojih, na put na koji ćeš ih Ti poslati, i kada Ti se stanu moliti, okrenuti ovom gradu, koji si izabrao, ovom Hramu, koji sam podigao Tvome imenu,
Kada se ogriješe o Tebe, jer nema čovjeka koji ne griješi, kada se razgnjeviš zbog njih i kada ih predaš u ruke njihovih neprijatelja, tako da ih hvataju i odvode u daleke ili bliže zemlje;
ako se tad dozovu u zemlji u koju ih odvedoše kao roblje, ako se povrate i stanu moliti Tebi u zemlju njihovog sužanjstva govoreći: ‘Griješili smo, činili smo nepravdu i bili bezbožnici!’
Ako se tako vrate Tebi iz svega srca i iz cijele duše u zemlji njihovog sužanjstva, iz one zemlje u koju ih odvedoše, i ako se budu molili okrenuti svojoj zemlji, koju si dao njihovim očevima, okrenuti onom gradu koji si izabrao, onom Hramu koji sam izgradio Tvome imenu,
A sada pođi, Gospode, o Bože, Svome miru, Ti i Kovčeg Tvoje slave! Pusti da Tvoji svećenici, o Gospode Bože, budu ogrnuti milošću i da se Tvoji vjernici raduju zbog dobrote!