Tad pođu Zerubabel, Šealtielov sin, i Ješua, Josadakov sin, i stanu ponovo zidati Božiji hram u Jerusalemu, a sa njima i Božiji vjerovjesnici, koji su im pomagali.
U ono vrijeme se kod njih pojavi Tatnaj, namjesnik s onu stranu Rijeke, a s njim i Šetar Boznaj i njegovi drugovi pa ih upitaše: „Ko vam je naredio da gradite Hram i da dovršavate ove zidine?”
A pogled njihova Boga je počivao na judejskim starješinama tako da im nije bilo zabranjeno da nastave sve dok ova stvar nije iznesena pred Darija i dok nije stiglo pismo sa njegovim odgovorom.
No, ovo je stajalo u pismu koje su Tatnaj, namjesnik s onu stranu Rijeke, Šetar Boznaj i njegovi drugovi, namjesnici s one strane Rijeke, poslali caru Dariju;
Neka je caru dano na znanje da smo u području Judeje došli do Hrama velikog Boga. Grade ga lijepo klesanim kamenom i postavljaju grede u zidove. Ove poslove revnosno obavljaju i radovi dobro napreduju njihovim rukama.
Ali oni nam odgovoriše sljedeće: ‘Mi smo sluge Boga nebesa i zemlje i iznova podižemo Hram, koji je ovdje izgrađen prije mnogo godina, a koji je podigao i dovršio jedan veliki kralj Izraela.
No, kada su naši očevi razljutili Boga nebesa, On ih je predao u ruke Kaldejca Nabukodonosora, babilonskog cara; on je razorio Hram i odveo narod u Babilon.
Car Kir uze zlatni i srebreni pribor Božijeg hrama koji je Nabukodonosor odnio iz jerusalemskog Hrama i položio u babilonski hram, pa ga predade čovjeku čije je ime Šešbar, kojeg je postavio za namjesnika.
No, neka car sada, ako mu je volja, dâ da se u carevoj riznici u Babilonu istraži da li je car Kir zaista dao naređenje da se podigne ovaj Božiji hram u Jerusalemu, i neka nam potom pošalje svoju odluku!”