„U prvoj godini Kirovog carevanja naredi car povodom Božijeg hrama u Jerusalemu: ‘Neka se Hram ponovo podigne kao mjesto gdje će se prinositi žrtve. Neka mu temelj bude čvrst, i neka bude visok i širok po šezdeset lakata;
Neka se uz sve ovo pošalje i srebreni i zlatni pribor Božijeg hrama koji je Nabukodonosor odnio iz Jerusalemskog Hrama u Babilon, neka se vrati na svoje mjesto u Jerusalemu, i neka ga polože u Božijem hramu!’”
„Zato se sada držite podalje od tog mjesta, ti Tatnaje, namjesniče s onu stranu Rijeke, i ti Šetar Boznaju, i vaši prijatelji, Afarsatašani, koji su s one strane Rijeke!
Također sam naredio da pomognete judejskim starješinama, kako bi im bilo moguće da izgrade Božiji hram. Neka se od carevih dobara i poreza s onu stranu Rijeke ovim ljudima redovno pokrivaju troškovi, da ne bude zastoja.
Neka im se bez oklijevanja daje ono što im treba: mladih junaca, ovnova, janjaca, kao paljenice za Boga nebesa, ječma, soli, vina i ulja, sve po navodima jerusalemskih svećenika,
Također sam naredio da se uradi sljedeće ako neki čovjek ove zapovijedi prezre. Neka se skine greda s njegove kuće i o nju ga objesite, i neka ga tako snađe smrt; a neka se njegov dom smrvi u nečist.
Naime, Bog koji daje da Njegovo ime tamo stanuje obara sve narode i careve koji hoće pružiti svoju ruku da ovu zapovijed prezru, sve koji namjeravaju razoriti ovaj Hram u Jerusalemu! Ovo naređujem ja, Darije, i neka se tačno tako učini!”
Starješine Jude su i dalje gradile i bili su uspješni kroz predskazivanja vjerovjesnika Hagaja i Zaharije, Adonovog sina. Gradili su i dovršili posao po zapovijedi Boga Izraela i po naredbama perzijskih careva Kira, Darija i Artakserksa.
A za posvetu Božijeg hrama doveli su stotinu bikova, dvjesta ovnova i četiri stotine janjaca. Kao žrtvu pokajnicu za cijeli Izrael dovedoše dvanaest jaraca, za dvanaest Izraelovih plemena.
Naime, svećenici i leviti se očistiše kao da su jedan čovjek, tako da su svi bili čisti. Zaklali su Pashu za sve koji se vratiše iz ropstva, za svoju braću, svećenike, i za sebe same.
I Izraelovi sinovi, oni koji su se vratili iz ropstva, pojedoše Pashu i sa njima svi oni koji su se odvojili od nečistoće neznabožaca u zemlji i prišli da traže Gospoda, Boga Izraela.
Tako su sedam dana radosno slavili Blagdan beskvasnih hljebova. Gospod ih je obradovao i naklonio im je srce asirskog cara, tako da se ohrabriše u radu na hramu Gospoda, Boga Izraela.