Tad mi priđe Hananija, jedan od moje braće, sa nekolicinom muževa iz Jude i kod njih sam se raspitivao o Judejcima, onima koji su izmakli i preostali nakon sužanjstva, kao i za sam Jerusalem.
A oni mi odgovoriše: „Oni preostali, koji su preživjeli ropstvo, trenutno žive u pokrajini u velikoj nevolji i sramoti. Zidine Jerusalema su porušene, a kapije spaljene ognjem!”
Primakni Svoje uši, otvori oči i poslušaj molitvu Tvoga sluge, molitvu koju pred Tobom molim danima i noćima za Izraelove sinove, Tvoje sluge; molitvu u kojoj priznajem grijeh Izraelovih sinova, grijeh koji smo počinili! Jer griješili smo i ja i dom mojih otaca!
Ali ako se Meni vratite, i ako budete slijedili i poštovali Moje zapovijedi, pa čak i ako neki od vas budu odbačeni do kraja nebesa, ipak ću vas odatle sabrati i odvesti na mjesto koje sam izabrao kao boravište Moga imena!’
Ah Gospode, daj da Tvoje uho čuje molitve Tvoga sluge, i svih Tvojih sluga, svih onih koji se plaše Tvoga imena, i daj da Tvoj sluga danas ima uspjeha i pruži mu milost pred ovim čovjekom!” Tada sam bio carev peharnik.