jer oni nisu bili izišli ususret Izrćlovim sinovima s kruhom i vodom, nego su unajmili Bileama da ih prokune. Ali naš Bog obrati onu kletvu u blagoslov.
bio mu je uredio veliku sobu, gdje su prije bili spremali žrtvene darove, kâd, posuđe, desetinu od žita, vina i ulja, pristojbe za levite, pjevače i vratare i prinose za svećenike.
Dok se to zbivalo, nisam bio u Jeruzalemu; jer trideset i druge godine vladavine Artakserksa, babilonskoga kralja, bio sam otišao kralju. Poslije nekog vremena zamolih kralja za dopust
Za nadzornike nad spremnicima postavih svećenika Šelemju, književnika Sadoka i Pedaju od levita, i za pomoć njima Hanana, sina Zakura, Matanijina sina. Jer ih se je smatralo ljudima pouzdanima. Zato je bio njima povjeren posao da dijele svojim drugovima.
U one dane vidjeh u Judeji gdje gaze u kacama u subotu, nose snopove, tovare na magarce vino, grožđe, smokve i svakovrsne druge terete i to dovode u Jeruzalem u subotu. I opomenuh ih da na taj dan ne prodaju živežnih namirnica.
Nisu li to činili naši oci i nije li naš Bog pustio na nas i na ovaj grad sve ono zlo? Hoćete li još veći gnjev navaliti na Izrćla, kad oskvrnjujete subotu?”
I čim bi se, uoči subote, smrklo na vratima Jeruzalema, zapovjedih da se zatvore sva vrata, i naredih da se ne otvaraju do poslije subote. I postavih nekoliko svojih ljudi na vratima, da se ne unosi nikakav teret u subotu.
Onda zapovjedih levitima da se očiste i da dođu kako bi čuvali vrata, da bi se subota držala sveto. I za to me se spomeni, Bože, i poštedi me po svom velikom milosrđu!
Prekorih ih, prokleh ih, neke od njih istukoh i nalupah i zakleh ih Bogom: “Ne dajte ipak svojih kćeri njihovim sinovima i ne uzimajte nijedne od njihovih kćeri za svoje sinove i za sebe!
Nije li tako sagriješio Salomon, Izrćlov kralj? Među svim mnogim narodima nije bilo kralja njemu ravna. Bio je ljubimac svoga Boga i Bog ga je učinio kraljem nad svim Izrćlom. Pa opet ga navedoše na grijeh žene tuđinke.