Tada se čitalo na mjestu na kojem su stajali, iz knjige Zakona Gospodina, njihova Boga, tri sata. Onda, klanjajući se Gospodinu, svom Bogu, kajali su se tri sata.
I leviti Ješua, Kadmiel, Bani, Hašabneja, Šerebja, Hodija, Šebanija i Petahja izgovarali su ovu molitvu: “Ustanite, hvalite Gospodina, svojega Boga, odvijeka dovijeka! Neka se slavi tvoje slavno ime, uzvišeno iznad svake slave i časti!
(I reče Ezra): Ti si jedini Gospodin! Ti si koji si stvorio nebo, nebo nad nebesima sa svom njegovom vojskom, zemlju i sve što je na njoj mora sa svim što živi u njima. Svemu tomu daješ ti život. Tebi se klanja nebeska vojska.
Ti si pronašao da je njegovo srce vjerno prema tebi i sklopio si s njim savez da ćeš dati njegovim potomcima zemlju Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Perižana, Jebusejaca i Girgašana. I ti si držao svoju riječ; jer ti si vjeran.
Ti si činio znake i čudesa na faraonu, na svim njegovim slugama i na svem narodu njegove zemlje. Jer si znao da su obijesno postupali s njima. Tako si stekao sebi ime, tako veliko kao što je danas.
Dao si im kruh s neba kad su bili gladni i vodu iz stijene kad su bili žedni. Zapovjedio si im da uđu i zaposjednu zemlju za koju si bio na zakletvu podigao svoju ruku da ćeš im je dati.
Ne htjedoše slušati i nisu se spominjali tvojih čudesa, što si ih činio za njih. Oni postaše tvrdoglavi, izabraše sebi poglavara i htjedoše se vratiti u Egipat, u ropstvo. Ali ti si Bog koji oprašta, milostiv i milosrdan, strpljiv i bogat dobrotom. Nisi ih ostavio.
u prebogatom svom milosrđu nisi ih ostavio u pustinji. Stup od oblaka nije od njih odstupao da ih vodi putem danju, niti ognjeni stup da im noću osvjetljuje put kojim su trebali ići.
Dao si im kraljevstva i narode i odredio si svakomu njegovo područje. Oni zaposjedoše Sihon, zemlju hešbonskoga kralja i zemlju Oga, bašanskoga kralja.
Njihova djeca dođoše i zaposjedoše zemlju. Pred njima si oborio stanovnike zemlje, Kanaance, i predao si u njihove ruke kraljeve i narode zemlje, da čine s njima što ih je volja.
Dobiše tvrde gradove i rodnu zemlju, zaposješe mnoge kuće, pune svakoga dobra, iskopane studence, vinograde, maslinike i voćke. Jeli su i nasitiše se i ojačaše, i plivali su u punini tvojih dobara.
Ali oni postaše uporni u zlu, pobuniše se protiv tebe i okrenuše leđa tvojemu Zakonu. Pobiše tvoje proroke, koji su ih opominjali, da ih obrate k tebi, i počiniše velike hule.
Zato si ih davao u ruke njihovim neprijateljima, da ih oni pritisnu. A kad bi tad u svojoj nevolji povikali tebi, ti si ih uslišio s neba. Davao si im, u velikom svome milosrđu, spasitelje koji bi ih izbavljali iz ruku njihovih neprijatelja.
A čim bi otpočinuli, opet su činili zlo pred tobom. Tada si ih prepuštao ruci njihovih neprijatelja, i oni su im vladali. Oni bi tad ponovno povikali k tebi, i ti si ih uslišio s neba i često ih izbavljao u velikom svome milosrđu.
Opominjao si ih ozbiljno, da ih obratiš k svojemu Zakonu. Ali oni ostadoše prkosni, ne poslušaše tvojih zapovijedi, i griješili su protiv tvojih zakona, po kojima živi onaj koji ih vrši. Oni ti uporno pokazaše leđa, bili su prkosna srca i nisu slušali.
I sada, Bože naš, veliki, jaki, strašni Bože, koji čuvaš premilostivi Savez, nemoj da je malo pred tobom sva ta muka koja snađe nas, naše kraljeve, naše knezove, naše svećenike, naše proroke, naše oce i sav tvoj narod od vremena asirskih kraljeva do danas!
U svome kraljevstvu i u punini dobara što si im ih dao, u prostranoj i rodnoj zemlji koju si im pridijelio, nisu ti služili i nisu se odvratili od svojih zlih djela.
Njezin bogati prihod pripada sada kraljevima koje si postavio nad nama za naše grijehe. Oni gospodare nad našim tjelesima i nad našom stokom po svojoj volji, i tako smo mi u velikoj nevolji.”