Dvanaestog mjeseca, dakle, u mjesecu adaru, trinaestog dana, onoga dana kad se trebala ispuniti careva riječ i zapovijed, baš toga dana kad su se neprijatelji Judejaca nadali da će ih nadvladati, dođe do preokreta tako da Judejci nadvladaše svoje mrzitelje.
Tako se Judejci skupiše u svojim gradovima, u svim pokrajinama cara Ahasvera, da krenu na one koji su im priželjkivali propast, i niko im nije mogao odoljeti, jer je sve narode obuzeo strah od Judejaca.
Tad se car obrati Esteri i reče „Judejci su u Suzi ubili pet stotina muževa, uz to deset Hamanovih sinova. Šta su učinili u drugim carevim pokrajinama? Šta još želiš? Bit će ti dano! Šta tražiš? Bit će ispunjeno!”
A Estera odgovori: „Ako je caru po volji, neka dopusti da Judejci i sutra u Suzi postupaju po današnjoj odredbi; a neka se objesi deset Hamanovih sinova!”
Tako se skupiše i ostali Judejci koji su živjeli u carevim pokrajinama; zauzeše se za svoj život i stekoše mir pred neprijateljima svojim. Pobili su sedamdeset i pet hiljada neprijatelja, ali njihovu imovinu nisu dirali.
Zbog toga su Judejci koji su živjeli u pokrajinama, u neutvrđenim gradovima, prozvali četrnaesti dan mjeseca adara danom veselja, gozbe i blagdanom i tog dana slali jedni drugima poklone.
kao dane u kojima su se Judejci izborili za mir pred svojim neprijateljima, i kao mjesec u kojem je žalost pretvorena u radost, a njihova tuga u blagdan. Imali su slaviti ovo kao dane gozbe i veselja u kojima će jedni drugima davati poklone i udjeljivati sirotinji.
Haman, Hamdatin sin iz Agaga, neprijatelj svih Judejaca, smjerao je pogubiti Judejce i zbog toga je bacio pur, to jest žrijeb, kako bi ih uništio i zatro.
A kada je ovo došlo pred cara, car pismom naredi da se Hamanova zla namjera, koju je uperio protiv Judejaca, sruči na njegovu vlastitu glavu, i da se Haman i njegovi sinovi objese.
Judejci ovo utvrdiše i prihvatiše običaj za sebe i svoje potomke, za sve oni koji bi im se priključili, da ne skreću od toga i da godišnje slave dva dana, onako kako je propisano i određeno.
Neka ovi dani tako ostanu u sjećanju, i neka ih slave s koljena na koljeno, u svim porodicama, svim pokrajinama i gradovima, tako da se ovi purimski dani ne izgube među Judejcima i da ovaj spomen ne izblijedi među potomcima.
kako bi ove purimske dane svetkovali u određeno vrijeme, onako kako su Mordokaj Judejac i carica Estera odredili, i onako kako su uredili za sebe i svoje potomke, naime, stvari vezane uz post i naricanje.