|
| 1 |
|
| Gle, sve to je moje oko vidjelo, sve ovo uho čulo i zapamtilo. |
|
| 2 |
|
| Što vi znate, znam i ja – ne zaostajem za vama. |
|
| 3 |
|
| Ali ja želim govoriti Svesilnom, pred Bogom želim svoje razloge izložiti. |
|
| 4 |
|
| Vi ste zaludni liječnici i kovači pukih laži. |
|
| 5 |
|
| O, kada bi umuknuti mogli, to bi vam kao mudrost zaračunali! |
|
| 6 |
|
| Sad počujte moje pravdanje, i pazite na odbranu usana mojih! |
|
| 7 |
|
| Zar zbog Boga nepravde pripovijedate i zarad Njegove milosti laži širite? |
|
| 8 |
|
| Na Njegovu stranu želite stati i glumiti odvjetnike Njegove? |
|
| 9 |
|
| Da li bi dobro bilo da vas On ispita? Zar Njega možete obmanuti poput ljudi? |
|
| 10 |
|
| Ne, kaznit će vas On, zbog potajne pristranosti vaše! |
|
| 11 |
|
| Zar vas Njegovo Veličanstvo neće prestrašiti, i zar vas neće strah obuzeti pred Njim? |
|
| 12 |
|
| Mudre izreke vaše su pepeo, odbrana je vaša od blata. |
|
| 13 |
|
| Umuknite i dopustite da govorim: neka me snađe što hoće! |
|
| 14 |
|
| Zašto bi meso svoje među zube uzimao, i život svoj u vlastite ruke stavljao? |
|
| 15 |
|
| Gle, neka me ubije – nadat ću Mu se; ipak ću pred Njim izložiti svoje |
|
| 16 |
|
| I to će mi još spasenju služiti, jer nijedan bezbožnik ne stiže pred Njegovo lice. |
|
| 17 |
|
| Čujte govor moj, neka besjeda moja prodre u uši vaše! |
|
| 18 |
|
| Pripazite, ja sam svoju odbranu iznio jer u svoje sam pravo uvjeren. |
|
| 19 |
|
| Ko se još želi sporiti sa mnom? Jer tada ću umuknuti i preminuti. |
|
| 20 |
|
| Samo mi dvije stvari ne čini, tada se neću kriti pred licem Tvojim: |
|
| 21 |
|
| Ruku Svoju odmakni od mene, i ne straši me Svojom grozotom! |
|
| 22 |
|
| Tada Ti pozovi, i ja ću odgovorati, ili ću ja besjediti a Ti odvraćaj! |
|
| 23 |
|
| Koliko mi se sati i prestupa pripisuje? Obznani mi grijehe i zla djela moja! |
|
| 24 |
|
| Zašto kriješ lice Svoje preda mnom i ponašaš se prema meni kao prema neprijatelju? |
|
| 25 |
|
| Zašto strahotom mučiš list uvehnuli, zašto se na slamčicu tanku obaraš? |
|
| 26 |
|
| Jer Ti mi pripisuješ sve gorko i puštaš da naslijedim grijehe mladosti svoje: |
|
| 27 |
|
| Ti si mi noge u klade sapeo, bdiješ nad svim mojim koracima i ispituješ moj trag, |
|
| 28 |
|
| da mi život propada kao truhlo drvo, kao haljina koju moljci izjedaju. |
|
|
|
|