|
| 1 |
|
| Eto, sve je to vidjelo moje oko i moje je uho razumjelo. |
|
| 2 |
|
| Koliko vi znate, znam i ja; nisam manje vrijedan od vas. |
|
| 3 |
|
| Ipak moram govoriti sa Svemogućim, rado bih se branio pred Bogom. |
|
| 4 |
|
| A vi ste pravi kovači laži, vi ste svi uzaludni liječnici. |
|
| 5 |
|
| O, da biste barem šutjeli! To bi za vas još bilo kao mudrost. |
|
| 6 |
|
| čujte ipak moje opravdanje i poslušajte odgovor mojih usta! |
|
| 7 |
|
| Hoćete li za Boga govoriti laži, ili iznijeti za njega prijevaru? |
|
| 8 |
|
| Hoćete li se zauzeti za njega ili se boriti za Boga? |
|
| 9 |
|
| Hoće li se dobro završiti kad vas on presluša? Mislite li ga prevariti kao što se varaju ljudi? |
|
| 10 |
|
| Strogo će vas kazniti ako budete potajno gledali tko je. |
|
| 11 |
|
| Ne će li vas njegovo veličanstvo uplašiti, ne će li vas spopasti strah? |
|
| 12 |
|
| Vaši su govori pisani na pepelu, iz vaših studenaca vadi se samo blato. |
|
| 13 |
|
| Budite tihi i pustite me u miru; ja ću govoriti pa došlo na me što mu drago! |
|
| 14 |
|
| Zašto bih kidao svoje meso svojim zubima i svoju dušu stavljao na svoje ruke? |
|
| 15 |
|
| Pa da me i ubije, opet ću se uzdati u nj; samo ću mu dokazati svoje putove oči u oči. |
|
| 16 |
|
| To bi mi već bila pobjeda, jer mu bezbožnik ne dolazi pred oči. |
|
| 17 |
|
| Poslušajte dobro moju riječ, moj dokaz neka prodre u vaše uši! |
|
| 18 |
|
| Eto, spreman sam za parnicu, znam da ću biti u pravu. |
|
| 19 |
|
| Tko će se parničiti sa mnom, da umuknem i umrem?! |
|
| 20 |
|
| Samo dvoje nemoj mi učiniti, inače bih se morao sakriti pred tvojim licem! |
|
| 21 |
|
| Ukloni svoju ruku od mene, i neka me tvoj strah ne plaši! |
|
| 22 |
|
| Tada me zovi preda se, i ja ću ti odgovarati; ili ja da se tužim, a ti da mi odgovaraš. |
|
| 23 |
|
| Koliko je mojih prijestupa i grijeha? Pokaži mi moju krivnju i grijeh! |
|
| 24 |
|
| Zašto sakrivaš svoje lice i vidiš u meni neprijatelja? |
|
| 25 |
|
| Zar uvenuli list hoćeš skršiti i zar ćeš izgorjeti suhu slamku? |
|
| 26 |
|
| Pišeš mi gorčine i računaš mi grijehe moje mladosti. |
|
| 27 |
|
| Stavljaš moje noge u klade, paziš na sve moje staze, ograde stavljaš mojim koracima. |
|
| 28 |
|
| A on se raspada kao trulež, kao haljina koju žderu moljci. |
|
|
|
|