|
| 1 |
|
| Eto, sve je to vidjelo oko moje, čulo uho moje, i razumjelo. |
|
| 2 |
|
| Što vi znate, znam i ja, nijesam gori od vas. |
|
| 3 |
|
| Ipak bih govorio sa svemogućim, i rad sam s Bogom pravdati se. |
|
| 4 |
|
| Jer vi izmišljate laži, svi ste zaludni ljekari. |
|
| 5 |
|
| O da biste sasvijem mučali! bili biste mudri. |
|
| 6 |
|
| Čujte moj odgovor, i slušajte razloge usta mojih. |
|
| 7 |
|
| Treba li da govorite za Boga nepravdu ili prijevaru da govorite za nj? |
|
| 8 |
|
| Treba li da mu gledate ko je? treba li da se prepirete za Boga? |
|
| 9 |
|
| Hoće li biti dobro kad vas stane ispitivati? hoćete li ga prevariti kao što se vara čovjek? |
|
| 10 |
|
| Zaista će vas karati, ako tajno uzgledate ko je. |
|
| 11 |
|
| Veličanstvo njegovo neće li vas uplašiti? i strah njegov neće li vas popasti? |
|
| 12 |
|
| Spomeni su vaši kao pepeo, i vaše visine kao gomile blata. |
|
| 13 |
|
| Mučite i pustite me da ja govorim, pa neka me snađe šta mu drago. |
|
| 14 |
|
| Zašto bih kidao meso svoje svojim zubima i dušu svoju metao u svoje ruke? |
|
| 15 |
|
| Gle, da me i ubije, opet ću se uzdati u nj, ali ću braniti putove svoje pred njim. |
|
| 16 |
|
| I on će mi biti spasenje, jer licemjer neće izaći preda nj. |
|
| 17 |
|
| Slušajte dobro besjedu moju, i neka vam uđe u uši što ću iskazati. |
|
| 18 |
|
| Evo, spremio sam parbu svoju, znam da ću biti prav. |
|
| 19 |
|
| Ko će se preti sa mnom? da sad umuknem, izdahnuo bih. |
|
| 20 |
|
| Samo dvoje nemoj mi učiniti, pa se neću kriti od lica tvojega. |
|
| 21 |
|
| Ukloni ruku svoju od mene, i strah tvoj da me ne straši. |
|
| 22 |
|
| Potom zovi me, i ja ću odgovarati; ili ja da govorim, a ti mi odgovaraj. |
|
| 23 |
|
| Koliko je bezakonja i grijeha mojih? pokaži mi prijestup moj i grijeh moj. |
|
| 24 |
|
| Zašto sakrivaš lice svoje i držiš me za neprijatelja svojega? |
|
| 25 |
|
| Hoćeš li skršiti list koji nosi vjetar, ili ćeš goniti suhu slamku, |
|
| 26 |
|
| Kad mi pišeš grčine i daješ mi u našljedstvo grijehe mladosti moje, |
|
| 27 |
|
| I mećeš noge moje u klade, i paziš na sve staze moje i ideš za mnom ustopce? |
|
| 28 |
|
| A on se raspada kao trulina, kao haljina koju jede moljac. |
|
|
|
|