|
| 1 |
|
| Čovjek, što ga žena rodi, kratka je vijeka i pun nevolja. |
|
| 2 |
|
| Kao cvijet on cvjeta i vehne; poput sjene bježi i nije postojan. |
|
| 3 |
|
| Zaista, iznad takvog držiš oči Svoje otvorene i takvome Ti sudiš! |
|
| 4 |
|
| Kako bi čistunac mogao izaći iz nečistoće? Ne može ni jedan jedini! |
|
| 5 |
|
| Ako su mu dani određeni, broj njegovih mjeseci zapisan, i ako si mu postavio granicu koju ne može prekoračiti, |
|
| 6 |
|
| onda odvrati pogled Svoj od njega i pusti ga na miru, da dan svoj sretno završi poput najamnika! |
|
| 7 |
|
| Jer za stablo postoji nada, odsjeku li ga, ono ponovo može da zeleni i da mladice izbijaju iz njega. |
|
| 8 |
|
| Iako mu je korijen star, a panj mu se u prašini suši, |
|
| 9 |
|
| osjetivši miris vode ono ponovo grane pušta, kao da je ponovo zasađeno. |
|
| 10 |
|
| Ali čovjek umire, prolazi, i gdje je? |
|
| 11 |
|
| Kao voda što ispari iz mora, kao rijeka koja je presušila i iščezla, |
|
| 12 |
|
| tako i čovjek padne i ne digne se više, dok neba bude, ustati neće, niti će se iz sna svoga probuditi. |
|
| 13 |
|
| O, kad bi me sakrio u carstvo mrtvih, da me prikriješ dok se srdžba Tvoja ne odvrati, da mi podariš rok kada ćeš me se sjetiti! |
|
| 14 |
|
| Ali hoće li čovjek ponovo živjeti kada umre? Čekao bih Te sve dane službe svoje dok stigao ne bi da mi zamjenu daš. |
|
| 15 |
|
| Tada bi me pozvao, i ja bih ti odgovorio; čeznuo bi za djelom ruku svojih. |
|
| 16 |
|
| Korake bi mi brojao, ne bi pazio na moje prestupe, |
|
| 17 |
|
| zapečatio bi svu krivicu moju, u vreću skupio, a sve grijehe prekrio. |
|
| 18 |
|
| Ali čak se i gore urušavaju i tonu, i stijene se pomjeraju sa mjesta svoga; |
|
| 19 |
|
| voda dubi kamen, bujica odnosi prah zemljin: Tako i Ti poništavaš nadu smrtnika. |
|
| 20 |
|
| Ti ga obaraš dovijeka, i on se spušta: unakaziš lice njegovo, i protjeraš ga. |
|
| 21 |
|
| Da li će mu djeca biti časna, to ne zna, a iako su prezrena, to ne spoznaje. |
|
| 22 |
|
| Tijelo mu još samo osjeća vlastitu bol, i duša mu tuguje jedino zbog vlastite sudbine!” |
|
|
|
|