×

Biblija Novi Zavjet

Job 14

1
Čovjek, što ga žena rodi, kratka je vijeka i pun nevolja.
2
Kao cvijet on cvjeta i vehne; poput sjene bježi i nije postojan.
3
Zaista, iznad takvog držiš oči Svoje otvorene i takvome Ti sudiš!
4
Kako bi čistunac mogao izaći iz nečistoće? Ne može ni jedan jedini!
5
Ako su mu dani određeni, broj njegovih mjeseci zapisan, i ako si mu postavio granicu koju ne može prekoračiti,
6
onda odvrati pogled Svoj od njega i pusti ga na miru, da dan svoj sretno završi poput najamnika!
7
Jer za stablo postoji nada, odsjeku li ga, ono ponovo može da zeleni i da mladice izbijaju iz njega.
8
Iako mu je korijen star, a panj mu se u prašini suši,
9
osjetivši miris vode ono ponovo grane pušta, kao da je ponovo zasađeno.
10
Ali čovjek umire, prolazi, i gdje je?
11
Kao voda što ispari iz mora, kao rijeka koja je presušila i iščezla,
12
tako i čovjek padne i ne digne se više, dok neba bude, ustati neće, niti će se iz sna svoga probuditi.
13
O, kad bi me sakrio u carstvo mrtvih, da me prikriješ dok se srdžba Tvoja ne odvrati, da mi podariš rok kada ćeš me se sjetiti!
14
Ali hoće li čovjek ponovo živjeti kada umre? Čekao bih Te sve dane službe svoje dok stigao ne bi da mi zamjenu daš.
15
Tada bi me pozvao, i ja bih ti odgovorio; čeznuo bi za djelom ruku svojih.
16
Korake bi mi brojao, ne bi pazio na moje prestupe,
17
zapečatio bi svu krivicu moju, u vreću skupio, a sve grijehe prekrio.
18
Ali čak se i gore urušavaju i tonu, i stijene se pomjeraju sa mjesta svoga;
19
voda dubi kamen, bujica odnosi prah zemljin: Tako i Ti poništavaš nadu smrtnika.
20
Ti ga obaraš dovijeka, i on se spušta: unakaziš lice njegovo, i protjeraš ga.
21
Da li će mu djeca biti časna, to ne zna, a iako su prezrena, to ne spoznaje.
22
Tijelo mu još samo osjeća vlastitu bol, i duša mu tuguje jedino zbog vlastite sudbine!”
Bosnian Bible
Krstjanska zajednica u Bosni i Hercegovini
:
Save Notes