|
| 1 |
|
| Tad odgovori Elifaz Temanac: |
|
| 2 |
|
| „Zar da mudrac šupljom naukom odgovara i tijelo svoje ispunjava istočnim vjetrom? |
|
| 3 |
|
| Zar da se spori riječima koje ničemu ne služe, ili besjedama od kojih koristi nema? |
|
| 4 |
|
| Da, ti poništavaš strah Božiji, ukidaš pribranost pred Bogom! |
|
| 5 |
|
| Prestup tvoj ti prazni usta i biraš besjedu lukavih. |
|
| 6 |
|
| Usta te tvoja sama osuđuju, a ne ja; usne tvoje svjedoče protiv tebe. |
|
| 7 |
|
| Zar si prvorođeni među ljudima, zar si iznjedren prije gora? |
|
| 8 |
|
| Jesi li prisluškivao tajnu Božiju, i prisvojio svu mudrost sebi? |
|
| 9 |
|
| Što znaš ti što mi ne znamo? Šta razumiješ ti što nama nije poznato? |
|
| 10 |
|
| I među nama ima sijedih glava i staraca, bogatijih danima od oca tvoga! |
|
| 11 |
|
| Da li ti je utjeha Božija premalena i blage riječi koje ti se upućuju? |
|
| 12 |
|
| Gdje te srce odnosi, što sijevaju oči tvoje, |
|
| 13 |
|
| da protiv Boga svoj gnjev okrećeš, i takve riječi ispuštaš iz usta svojih? |
|
| 14 |
|
| Šta je smrtnik i kako može biti besprijekoran? Kako li onaj koga žena rodi može biti pravedan? |
|
| 15 |
|
| Gle, u svece se on Svoje ne uzda, nebesa nisu čista u očima Njegovim; |
|
| 16 |
|
| kako onda gad i pokvarenjak, koji nepravdu ispija poput vode? |
|
| 17 |
|
| Želim ti nešto reći, a ti slušaj; ono što sam vidio ti želim predočiti, |
|
| 18 |
|
| što mudraci obznaniše i ne sakriše od vremena očeva svojih, |
|
| 19 |
|
| kad je još zemlja samo njihova bila i kad stranci nisu lutali po njoj: |
|
| 20 |
|
| Bezbožnik pati u strahu život cijeli; samo odbrojeni dani se daju nasilniku; |
|
| 21 |
|
| uzvici grozni odzvanjaju u ušima njegovim, u miru na njega nasrće pokvarenjak. |
|
| 22 |
|
| Neka ne vjeruje da će ikada izaći iz tame; za mač on je izabran! |
|
| 23 |
|
| On luta u potrazi za hljebom. Gdje da ga nađe? On zna da mu se sprema dan tmine. |
|
| 24 |
|
| Jad i muka ga spopadaju; obaraju se na njega poput kralja spremnoga za boj. |
|
| 25 |
|
| Jer on je pružio svoju ruku protiv Boga, i uzdigao se protiv Svevišnjega: |
|
| 26 |
|
| uporno je jurišao na Njega pod štitom svojim čvrstim; |
|
| 27 |
|
| lice je svoje pokrio salom, a bokove svoje pretilom ojačao. |
|
| 28 |
|
| Dom je svoj uredio u razrušenim gradovima, u kućama koje su prazne, koje su osuđene da ruševine budu. |
|
| 29 |
|
| On se ne bogati, blago njegovo nije trajno, i imanje se njegovo ne širi po zemlji. |
|
| 30 |
|
| Tmini on neće izbjeći, plamen guta pomladak njegov; pred dahom usta Njegovih on bježi. |
|
| 31 |
|
| Neka se ne oslanja na ispraznost, jer je u zabludi: jer ispraznost će biti nagrada njegova. |
|
| 32 |
|
| Prije nego što dan njegov osvane, ispunit će se njegova sudbina; grane njegove više neće ozelenjeti. |
|
| 33 |
|
| Poput loze vinove koja odbacuje nezrelo grožđe, kao maslina na kojoj vehnu cvjetovi. |
|
| 34 |
|
| Zaista, društvo bezbožnika je jalovo, i plamen će proždrijeti šatore podmitljivaca. |
|
| 35 |
|
| Spletkare nevolju i zlo rađaju, krilo njihovo donosi nesreću!” |
|
|
|
|