|
| 1 |
|
| A Job odgovori: |
|
| 2 |
|
| „Koliko još želite dušu moju patiti i riječima me rasipati na komade? |
|
| 3 |
|
| Već me deseti put nagrdiste; zar vas nije stid zlostavljanja vašeg? |
|
| 4 |
|
| Ako sam zaista u zabludi, onda zabluda najviše pogađa mene! |
|
| 5 |
|
| Ako uistinu mislite da se dičite nada mnom i da mi porugu prebacujete, |
|
| 6 |
|
| spoznajte, da je Bog iskrivio pravo moje i da je mrežu bacio na mene. |
|
| 7 |
|
| Gle, kada kličem: ‘Nasilje!’, ne dobivam odgovor, i kada prizivam u pomoć, ne nalazim prava. |
|
| 8 |
|
| On je prepriječio put moj i ne mogu dalje, nad mojim je stazama rasuo tminu. |
|
| 9 |
|
| Čast je moju skinuo i odbacio krunu s moje glave. |
|
| 10 |
|
| Potpuno me odbacio da uvehnem, nadu je moju iščupao kao stablo iz korijena. |
|
| 11 |
|
| Srdžba je Njegova planula na mene, i On me gleda kao jednog od neprijatelja Svojih. |
|
| 12 |
|
| Čete Njegove stisnuto napreduju, krče put ka meni i opkoljavaju šator moj. |
|
| 13 |
|
| Braću je moju otjerao od mene, a oni što me znaju postali su mi strani. |
|
| 14 |
|
| Nestaje bližnjih mojih, prijatelji me zaboraviše. |
|
| 15 |
|
| Ukućani moji i sluge me drže strancem, gledaju na mene kao na tuđinca. |
|
| 16 |
|
| Zovnem li slugu svoga on mi ne odgovora, moram ga moliti ustima svojim. |
|
| 17 |
|
| Ženi je gadan dah moj, a smrad moj vlastitim sinovima. |
|
| 18 |
|
| Čak me i mladići preziru; ustanem li, besjede protiv mene. |
|
| 19 |
|
| Svi me poznanici preziru, a oni koje sam volio se okrenuše protiv mene. |
|
| 20 |
|
| Kosti mi vise o koži i mesu, jedva malo kože mi ostalo oko zuba. |
|
| 21 |
|
| Imajte milosti prema meni, vi, prijatelji, jer ruka Božija me je udarila. |
|
| 22 |
|
| Zašto me progonite kako i Bog, zar se ne zasitiste? |
|
| 23 |
|
| O, da su riječi moje zapisane, da su unesene u knjigu jednu, |
|
| 24 |
|
| da su dlijetom željeznim i olovom vječno uklesale u stijenu: |
|
| 25 |
|
| Ja znam da je moj spasitelj živ i da će se naposljetku dignuti nad zemljom. |
|
| 26 |
|
| I nakon što se olupina ovo raspadne, ja ću, oslobođen tijela i mesa ovoga, vidjeti Boga; |
|
| 27 |
|
| Zaista, ja ću Ga gledati, i oči će Ga moje vidjeti, i neće Mu strane biti. To hoće srce moje! |
|
| 28 |
|
| Kada govorite: ‘Kako ćemo ga goniti?’, i mislite da se korijen stvari kod mene može pronaći, |
|
| 29 |
|
| onda se vi sami plašite mača! Jer mač će osvetiti sve grijehe, znajte da ima suda!” |
|
|
|
|