I GOSPOD je rekao Sotoni: “Jesi li promotrio Joba, slugu mojega, te da nema nikoga poput njega na zemlji, čovjeka besprijekornog i čestitog, onoga koji se boji Boga i kloni se zla? I još se drži svoga poštenja, premda si me izazvao protiv njega da ga uništim bez razloga.”
No on joj je rekao: “Govoriš kao što govori neka luđakinja! Što? Zar ćemo dobro primati iz ruke Božje, a zlo nećemo primati?” U svemu tome Job nije sagriješio usnama svojim.
A kad su tri Jobova prijatelja čula za sve zlo što je došlo na njega, došli su svaki iz svoga mjesta, Elifaz Temanac, Bildad Šuahanin, Zofar Naamac. Jer su se zajedno sastali da bi došli žaliti s njim i utješiti ga.
A kad su izdaleka podigli oči svoje pa ga nisu prepoznali, podigli su glas svoj i zaplakali. I svaki je razderao svoj ogrtač i prosuo prah po glavi svojoj bacajući ga prema nebu.
Tako su sjedili pokraj njega na zemlji sedam dana i sedam noći; i nijedan mu nije progovorio ni jednu riječ, jer su vidjeli da je njegova tuga bila jako velika.