|
| 1 |
|
| Tada je Jobu odgovorio Sofar iz Naama: |
|
| 2 |
|
| »Moje me mučne misli nagone da odgovorim zbog onog što u sebi osjećam. |
|
| 3 |
|
| Čujem prijekor, koji me vrijeđa, pa me razum tjera da odgovorim. |
|
| 4 |
|
| Svakako znaš kako je od davnina, otkad je čovjek stavljen na zemlju: |
|
| 5 |
|
| da je uživanje opakoga kratkog vijeka, da radost bezbožnika traje samo tren. |
|
| 6 |
|
| Makar mu ponos doseže do neba i glava mu dodiruje oblake, |
|
| 7 |
|
| nestat će zauvijek, poput svog izmeta. Oni koji su ga vidjeli, govorit će: ‘Gdje je?’ |
|
| 8 |
|
| On odlijeće kao san, da se više ne nađe, odagnan kao noćno priviđenje. |
|
| 9 |
|
| Oko, koje ga je vidjelo, više ga neće vidjeti, više ga njegovo mjesto neće gledati. |
|
| 10 |
|
| Djeca će mu tražiti pomoć od sirotinje jer će on sâm vratiti ono što je oteo. |
|
| 11 |
|
| Mladenačka snaga njegovih kostiju s njim će leći u prašinu. |
|
| 12 |
|
| Zlo je slatko u njegovim ustima pa ga skriva pod jezikom. |
|
| 13 |
|
| Iako pazi da ga ne proguta, pa ga čuva u ustima, |
|
| 14 |
|
| hrana mu u želucu postaje kisela, pretvara se ondje u zmijski otrov. |
|
| 15 |
|
| Izbljuvat će bogatstvo koje je progutao, Bog će mu ga istjerati iz želuca. |
|
| 16 |
|
| Zmijski otrov će sisati, ubit će ga jezik ljute guje. |
|
| 17 |
|
| Potoke neće vidjeti, ni rijeke kojima teče med i mlijeko. |
|
| 18 |
|
| Plod svoga truda vratit će nepojeden, neće uživati u zaradi svog trgovanja |
|
| 19 |
|
| jer je tlačio i satirao siromašne, otimao kuće koje nije podigao. |
|
| 20 |
|
| Nema kraja njegovoj pohlepi; nije propustio ništa što je želio. |
|
| 21 |
|
| Ništa nije ostalo nakon što je jeo. Blagostanje mu neće potrajati. |
|
| 22 |
|
| Usred izobilja snaći će ga velika muka, jad će se oboriti na njega svom silinom. |
|
| 23 |
|
| Kad vlastiti želudac napuni, Bog će iskaliti svoj gorući gnjev na njemu i zasuti ga kišom udaraca. |
|
| 24 |
|
| Ako željeznom oružju i izmakne, prostrijelit će ga brončana strijela. |
|
| 25 |
|
| Iz svojih leđa on je izvlači, blistavi šiljak iz svoje žuči. Užas ga spopada; |
|
| 26 |
|
| potpuna tmina vreba mu na blaga. Progutat će ga vatra koju nije čovjek zapalio i proždrijeti sve u njegovom šatoru. |
|
| 27 |
|
| Nebesa će razotkriti njegovu krivnju, zemlja će protiv njega svjedočiti. |
|
| 28 |
|
| Kuću će mu odnijeti poplava; vodena bujica Božje srdžbe. |
|
| 29 |
|
| Takvu je sudbinu Bog odredio opakome, to je nasljedstvo koje mu je dodijelio Bog.« |
|
|
|
|