|
| 1 |
|
| Tada je Job odgovorio: |
|
| 2 |
|
| »Dobro slušajte što ću reći; neka mi to bude utjeha vaša. |
|
| 3 |
|
| Budite strpljivi dok vam govorim, a kad završim, rugajte se dalje. |
|
| 4 |
|
| Zar je moja pritužba protiv čovjeka? Kako onda da ne izgubim strpljenje? |
|
| 5 |
|
| Pogledajte me i zapanjite se, zaklonite usta rukom od čuđenja. |
|
| 6 |
|
| Kad pomislim na zle, užasnem se, drhtavica mi obuzme tijelo. |
|
| 7 |
|
| Zašto zli nastavljaju živjeti, mirno stare i sve su moćniji? |
|
| 8 |
|
| Djeca su im zbrinuta s njima, unuci im rastu pred očima. |
|
| 9 |
|
| Kuće su im sigurne i bez straha, Božja šiba pušta ih na miru. |
|
| 10 |
|
| Njihovi su bikovi uvijek plodni, a krave nisu jalove, nego se tele. |
|
| 11 |
|
| Djeca im se igraju kao janjad, skakuću uokolo i plešu. |
|
| 12 |
|
| Pjevaju uz tamburin i liru, vesele se uz zvukove frule. |
|
| 13 |
|
| Svoj život okončaju u blagostanju i mirno silaze u svijet mrtvih. |
|
| 14 |
|
| A Bogu govore: ‘Ostavi nas na miru! Ne želimo znati tvoje putove. |
|
| 15 |
|
| Tko je Svemoćni da bismo mu služili? Kakva je korist od toga da mu se molimo?’ |
|
| 16 |
|
| No nisu sami zaslužni za svoje blagostanje zato ne želim slijediti savjete zlih. |
|
| 17 |
|
| Koliko se često gasi svjetiljka opakih, snalazi ih nedaća, a Bog im šalje bol kojom ih u svom gnjevu kažnjava? |
|
| 18 |
|
| Koliko su često kao slama na vjetru, kao pljeva koju odnosi oluja? |
|
| 19 |
|
| Vi kažete da Bog čuva kaznu za djecu zlih. Ne! Neka kazni zle, da oni kaznu osjete. |
|
| 20 |
|
| Neka svojim očima vide svoju propast, neka se napiju srdžbe Svemoćnoga. |
|
| 21 |
|
| Jer, što ih briga za dom koji za sobom ostavljaju, kad njihovom životu dođe kraj? |
|
| 22 |
|
| Tko može ičemu naučiti Boga, onoga koji i najvišima sudi? |
|
| 23 |
|
| Jedan umire u svakom blagostanju, potpuno siguran i spokojan, |
|
| 24 |
|
| uhranjena tijela i kostiju punih moždine; |
|
| 25 |
|
| drugi umire s gorčinom u duši, jer nikad nije okusio sreću. |
|
| 26 |
|
| Pa, ipak, zajedno leže u prahu i obojicu prekrivaju crvi. |
|
| 27 |
|
| Znam dobro što mislite i spletkarite da me satrete. |
|
| 28 |
|
| Jer, kažete: ‘Gdje je sada moćnikova kuća, šator u kojem su živjeli zlikovci?’ |
|
| 29 |
|
| Jeste li ikad razgovarali s putnicima i prihvatili njihovo svjedočenje, |
|
| 30 |
|
| da je zlikovac pošteđen u dan nesreće, da se izbavlja kada dođe Božja srdžba? |
|
| 31 |
|
| Tko će mu u lice predbaciti što je radio? Tko mu vraća za ono što je učinio? |
|
| 32 |
|
| Odnesu ga na groblje i nad humkom postave stražu. |
|
| 33 |
|
| Udobna mu je zemlja u dolini, bezbrojni idu u sprovodu, ispred i iza njega hodaju. |
|
| 34 |
|
| Kako ćete me utješiti svojim besmislicama? Vaši odgovori nisu drugo nego laž!« |
|
|
|
|