|
| 1 |
|
| Tada odgovori Elifaz iz Temana: |
|
| 2 |
|
| „Zar Bogu može biti koristan čovjek? Pa mudrac je od koristi samom sebi. |
|
| 3 |
|
| Zar je Svesilni sretan kada si pravedan? Zar Mu je dobit kada hodiš u nevinosti? |
|
| 4 |
|
| Zar te kažnjava zbog bogobojaznosti tvoje, zar zbog toga polazi sa tobom pred sud? |
|
| 5 |
|
| Zar tvoji grijesi nisu veliki? Nema kraja tvojoj krivici. |
|
| 6 |
|
| Zaloge si od brata uzimao nizašto, i sa golih si ljudi svlačio haljine; |
|
| 7 |
|
| žednome si vodu uskratio, a gladnome nisi dao hljeba. |
|
| 8 |
|
| Moćnome pripada zemlja, a uglednici žive u njoj. |
|
| 9 |
|
| Udovice si ostavljao praznih ruku, a siročadima ruke lomio. |
|
| 10 |
|
| Zbog toga su oko tebe bile zamke, i odjednom te spopada strahota, |
|
| 11 |
|
| tmina, koju ne vidiš, bujice koje te prekrivaju. |
|
| 12 |
|
| Zar Bog nije gore na nebesima? Pogledaj najviše zvijezde kako visoko bdiju! |
|
| 13 |
|
| A ti pomišljaš: ‘Šta zna Bog! Zar da sudi kroz sivilo oblaka? |
|
| 14 |
|
| Oblaci su plašt za Njega tako da kroz njih ne vidi, i luta On po svodovima nebeskim!’ |
|
| 15 |
|
| Hoćeš li slijediti put stari, stazu kojom su išli ljudi nepravedni, |
|
| 16 |
|
| koje prije vremena zatriješe, čije temelje odnese poplava strašna, |
|
| 17 |
|
| koji Bogu rekoše: ‘Odstupi od nas!’ i ‘Šta Svesilni može učiniti nama?’ |
|
| 18 |
|
| A On im kuće ispuni blagostanjem! – Ali neka je savjet bezbožnika daleko od mene! |
|
| 19 |
|
| Pravednici koji to vidješe se obradovaše, a nevini im se podsmijava govoreći: |
|
| 20 |
|
| ‘Zaista, naši protivnici su propali, ono što od njih ostade proguta vatra žarka!’ |
|
| 21 |
|
| Pomiri se s Njim i mir sklopi! Od toga će te dobro snaći. |
|
| 22 |
|
| Primi savjet iz usta Njegovih i riječi Njegove primi u srce! |
|
| 23 |
|
| Kada se Svesilnome vratiš, bit ćeš uspravljen, kada nepravdu ostaviš daleko od svog šatora. |
|
| 24 |
|
| Ako zlato u blato baciš, a zlato ofirsko u šljunak potoka; |
|
| 25 |
|
| Svesilni će postat zlato tvoje i dragocjeno srebro! |
|
| 26 |
|
| Tad ćeš se u Svesilnome radovati, i uzdignut ćeš lice svoje Bogu; |
|
| 27 |
|
| molit ćeš, a On će te uslišiti; ispunit ćeš zavjet svoj. |
|
| 28 |
|
| Što naumiš, uspjet će ti, i svjetlo će ti obasjavati staze. |
|
| 29 |
|
| Kad ih postide, govorit ćeš: ‘Zbog ponosa je!’, ali On iskupljuje ponizne. |
|
| 30 |
|
| Oprostit će i onome koji nije nevin; kroz čistoću ruku tvojih bit će oslobođen.” |
|
|
|
|