|
| 1 |
|
| A Job nastavi svoj govor i reče: |
|
| 2 |
|
| „Zaista, kao što je sigurno da Bog živi, koji mi je pravo oduzeo, Svesilni koji je ogorčio dušu moju, |
|
| 3 |
|
| dok je duh moj u meni, i dašak Božiji u nosu ovome, |
|
| 4 |
|
| usne mi neće reći opakost, niti će jezik izustiti laž! |
|
| 5 |
|
| Neka je daleko od mene da vama dajem pravo; neću dopustit da mi se oduzme nedužnost do smrti moje! |
|
| 6 |
|
| Ja se držim svoje pravednosti i neću je pustiti; savjest me moja neće gristi ni zbog jednog dana! |
|
| 7 |
|
| Neka neprijatelju mom bude kao bezbožniku, a protivniku kao zločincu! |
|
| 8 |
|
| Jer kakvu nadu ima bezbožnik, kada ga Bog odbaci, kada mu život njegov uzme? |
|
| 9 |
|
| Hoće li Gospod čuti vapaj njegov kada ga snađe nevolja? |
|
| 10 |
|
| Hoće li naći blagodat u Gospodu? Hoće li dozivati Boga svakog sata? |
|
| 11 |
|
| Poučit ću vas o ruci Božijoj, neću kriti ono što je u Svesilnoga. |
|
| 12 |
|
| Gle, sami ste vidjeli – zašto onda brbljate ništarije? |
|
| 13 |
|
| To je sudbina bezbožnika pred Bogom, i to je baština koju nasilnici primaju od Svesilnoga. |
|
| 14 |
|
| Ako se množe djeca njegova, mač ih čeka, a njegovi nasljednici se neće hljeba nasititi. |
|
| 15 |
|
| A oni koji ga nadžive silaze u grob bolešću napaćeni, a udovice ih njihove ne oplakuju. |
|
| 16 |
|
| Iako srebro skuplja i grabi kao prah, a haljine gomila kao ilovaču, |
|
| 17 |
|
| on ih skuplja, ali će ih pravednik nositi, i nevini će podijeliti srebro njegovo. |
|
| 18 |
|
| Kuću on poput moljca gradi, kao kolibicu koju stražar podiže. |
|
| 19 |
|
| Legao je bogat, ali neće više tako; kad oči otvori, gle, sve je nestalo! |
|
| 20 |
|
| Strah ga obuzima kao bujica, noću ga odnosi oluja burna. |
|
| 21 |
|
| Istočni vjetar ga podiže i odnosi, daleko ga baca od mjesta njegova, |
|
| 22 |
|
| nemilosrdno ga vitla i zanosi, dok bezglavo bježi od sile ove, |
|
| 23 |
|
| plješće rukama svojim oko njega, zvižducima ga tjera iz mjesta njegova. |
|
|
|
|