|
| 1 |
|
| Nakon toga Job je otvorio svoja usta i prokleo dan svoj; |
|
| 2 |
|
| Zatim je Job progovorio i rekao: |
|
| 3 |
|
| “Neka onaj dan kad sam se rodio nestane i ona noći u kojoj je bilo rečeno: ‘Začelo se muško dijete!’ |
|
| 4 |
|
| Neka taj dan postane tama! Neka se Bog na njega ne obazire odozgo, ni neka svjetlost ne zasvijetli na njega! |
|
| 5 |
|
| Neka ga tama i sjena smrti oboji, neka oblak na njemu prebiva, neka ga pomračina dana prestravi! |
|
| 6 |
|
| A noć onu, neka je tama zgrabi, neka se ne pridodaje danima godine, neka ne ulazi u brojenje mjeseci! |
|
| 7 |
|
| Evo, neka noć ona bude pusta, neka u nju ne ulazi klicanje radosno! |
|
| 8 |
|
| Neka je prokunu oni što dan proklinju koji su spremni podići tugu svoju! |
|
| 9 |
|
| Neka zvijezde njezina sumraka potamne, neka svjetlost traže, no nijedne nema, ni neka osvit dana nikad ne ugleda! |
|
| 10 |
|
| Zato što nije zatvorio vrata utrobe majke moje, ni sakrio muku od očiju mojih! |
|
| 11 |
|
| Zašto nisam mrtav od utrobe? Zašto nisam izdahnuo kad sam izlazio iz utrobe? |
|
| 12 |
|
| Zašto su me koljena prihvatila? Ili zašto su prsa da bi ih sisao? |
|
| 13 |
|
| Jer sada bih mirno ležao i mirovao, spavao bih, tada bih spokojan bio, |
|
| 14 |
|
| s kraljevima i savjetnicima zemlje koji su za sebe izgradili pusta mjesta, |
|
| 15 |
|
| ili s knezovima što imaju zlato, koji su kuće svoje napunili srebrom. |
|
| 16 |
|
| Ili što kao nedonošče sakriveno ne bih bio, kao dojenčad koja svjetlo nikada nisu vidjela. |
|
| 17 |
|
| Opaki se ondje prestaju uznemiravati, i umorni ondje počivaju. |
|
| 18 |
|
| Ondje sužnjevi počivaju zajedno; ne čuju više glas tlačitelja. |
|
| 19 |
|
| Mali i veliki su ondje, i sluga je slobodan od gospodara svoga. |
|
| 20 |
|
| Čemu darovati svjetlo bijedniku i život onima koji su ogorčeni u duši |
|
| 21 |
|
| koji čeznu za smrću, no ona ne dolazi, i kopaju za njom više nego za blagom skrivenim; |
|
| 22 |
|
| koji se silno raduju, i veseli su kada grob nađu? |
|
| 23 |
|
| Zašto darovati svjetlost čovjeku čiji je put sakriven, koga je Bog ogradio? |
|
| 24 |
|
| Jer uzdisanje moje dolazi prije nego što jedem i urlici se moji kao vode razlijevaju. |
|
| 25 |
|
| Jer onoga čega sam se najviše bojao došlo je na mene i ono od čega sam strahovao snašlo me je. |
|
| 26 |
|
| Nisam bio siguran, ni spokoja nisam imao, niti sam bio miran, a nevolja je došla.” |
|
|
|
|