|
| 1 |
|
| A sad čuj besjedu moju, Jobe, poslušaj sve riječi ove! |
|
| 2 |
|
| Gle, otvaram usta, a jezik zbori. |
|
| 3 |
|
| Besjeda moja svjedoči o srcu pravednome, a ono što usne znaju iskreno iznose. |
|
| 4 |
|
| Stvorio me Božiji duh, dašak Svesilnoga mi život poklonio. |
|
| 5 |
|
| Odgovori, ako umiješ: uredi svoju besjedu i stani preda me. |
|
| 6 |
|
| Gle, pred Bogom smo isti; i mene je od komada gline otkinuo. |
|
| 7 |
|
| Gle, ne plaši se, neću te pritiskati. |
|
| 8 |
|
| Doista si govorio preda mnom, čuo sam sve riječi tvoje; |
|
| 9 |
|
| govoriš: ‘Čist sam, nisam griješio, nevin sam, nema u meni nepravde! |
|
| 10 |
|
| Gle, On staje protiv mene, ubraja me među Svoje neprijatelje; |
|
| 11 |
|
| okovao je noge moje i motri sve moje staze!’ |
|
| 12 |
|
| Ali nemaš pravo, i sad ću ti odgovoriti, jer Bog je uzvišeniji od čovjeka. |
|
| 13 |
|
| Zašto se sporiš s njim govoreći: ‘Neće odgovoriti ni na jednu ljudsku riječ!’ |
|
| 14 |
|
| Jer Bog govori na jedan način, i na drugi, ali čovjek to ne opaža. |
|
| 15 |
|
| U snovima, noćnim licima, kada duboki san obuzme ljude i kada drijemaju na svojim ležajima, |
|
| 16 |
|
| tad On otvara uši čovječije; tad ih grozi svojim upozorenjima, |
|
| 17 |
|
| da čovjeka odvrati od njegovih djela, da ga spasi od oholosti njegove; |
|
| 18 |
|
| On dušu njegovu zauzdava, zadržava je pred provalijom, štiti ga da ne pogine od mača. |
|
| 19 |
|
| Kažnjava ga bolom dok je u postelji, kosti njegove postojano stresa, |
|
| 20 |
|
| tako da prezre hljeb, nemilo mu je i najukusnije jelo. |
|
| 21 |
|
| Mesa mu nestaje, gubi se, i vide mu se kosti ogoljene. |
|
| 22 |
|
| Duša se njegova bliži provaliji, a život onima koji smrt donose. |
|
| 23 |
|
| Ako je anđeo s njim, spasitelj, jedan od hiljadu, da mu obznani šta je za njega pravo; |
|
| 24 |
|
| ako mu se smiluje i kaže: ‘Spasi ga da ne padne u bezdan, pronašao sam otkupninu; |
|
| 25 |
|
| daj da mu se meso pomladi, daj da se vrati u dane svoje snage mladalačke’; |
|
| 26 |
|
| onda će se čovjek pomoliti Bogu, i On će ga prihvatiti. Radostan će gledat lice Njegovo, i čovjeku vratiti pravdu njegovu. |
|
| 27 |
|
| A ovaj će pjevati pred ljudima i govoriti: ‘Griješio sam i pravdu izvrtao, ali On mi nije vratio po zasluzi mojoj! |
|
| 28 |
|
| Spasio je dušu moju od bezdana, život moj će svjetlost ugledati!’ |
|
| 29 |
|
| Gle, sve ovo Bog čini dva ili tri puta sa čovjekom, |
|
| 30 |
|
| da mu dušu spasi od provalije, da ga prosvijetli svjetlom života. |
|
| 31 |
|
| Pazi Jobe, čuj me, šuti, a ja ću govoriti! |
|
| 32 |
|
| Ako imaš odgovor, govori; reci, jer te želim opravdati |
|
| 33 |
|
| Ako nemaš, onda slušaj: šuti, i ja ću te učiti mudrosti!” |
|
|
|
|