|
| 1 |
|
| Zaista, zbog toga mi se srce stresa i drhti. |
|
| 2 |
|
| Čujte, slušajte grmljavinu glasa Njegova, tutnjavu što izvire iz usta Njegovih! |
|
| 3 |
|
| Pušta Ga pod svodom nebeskim, munje Svoje šalje s kraja na kraj zemlje. |
|
| 4 |
|
| Potom zatutnji grom; On grmi svojim silnim glasom, munje ne zauzdava kad pusti glas svoj. |
|
| 5 |
|
| Bog divno tutnji glasom Svojim; On čini velika djela koja ne shvatamo. |
|
| 6 |
|
| Jer On snijegu naređuje: ‘Padaj po zemlji!’, isto naređuje kišama Svojim, silnim pljuskovima. |
|
| 7 |
|
| Tad prisili ruku svakog čovjeka da miruje, da svi ljudi spoznaju djelo Njegovo. |
|
| 8 |
|
| Divljač traži sklonište, ostaju u svojim zbjegovima. |
|
| 9 |
|
| Oluja se podiže iz sobe svoje, a studen stiže s vjetrovima silnim. |
|
| 10 |
|
| Dahom Božijim nastaje led; vode se prostrane zalede. |
|
| 11 |
|
| Vodom silnom On puni oblake; oblaci raspršavaju munje Njegove. |
|
| 12 |
|
| Idu gdje ih On upravi, svuda se okreću, ispunjavaju sve što im naredi po krugu cijelom zemaljskom. |
|
| 13 |
|
| Sve čine Njegovom naredbom; bilo da dolaze kao kazna zemlji ili milost. |
|
| 14 |
|
| Primi ovo k znanju Jobe: zaustavi se i promatraj Božija djela čudesna! |
|
| 15 |
|
| Znaš li kako im Bog naređuje, kako svjetlo oblaka Njegovih zasija? |
|
| 16 |
|
| Razumiješ li kako oblaci lebde? Čuda onoga koji je razumom savršen, |
|
| 17 |
|
| ti, kome odjeća postane pretopla kada je zemlji vruće od vjetra južnog? |
|
| 18 |
|
| Širiš li poput Njega nebo zvjezdano, da stoji čvrsto kao izliveno ogledalo? |
|
| 19 |
|
| Pouči nas što Mu trebamo reći; ništa ne umijemo od tame prevelike! |
|
| 20 |
|
| Treba li Mu prenijeti ovo što besjedim? Da li je čovjek ikad priželjkivao vlastitu propast? |
|
| 21 |
|
| A sada niko ne gleda u svjetlo, usijano na nebesima, kada se vjetar uzdignuo pa ih raščistio. |
|
| 22 |
|
| Sa sjevera dolazi sjaj zlatni; Bog je okružen ljepotama divnim. |
|
| 23 |
|
| Svesilnoga ne nalazimo; On je moći neshvatljive, pun poštenja i pravde; On ih ne krivi. |
|
| 24 |
|
| Zato Ga se ljudi plaše, ne obazire se na one koji su lukavi u vlastitoj podlosti.” |
|
|
|
|