|
| 1 |
|
| Tad Gospod odgovori Jobu iz oluje govoreći: |
|
| 2 |
|
| „Ko je taj što bez mudrosti savjet zavija u crnilo? |
|
| 3 |
|
| Sada bokove svoje opaši kao junak! Ja ću pitati a ti odgovaraj! |
|
| 4 |
|
| Gdje si bio kada sam temelje zemlje postavio? Reci ako znaš! |
|
| 5 |
|
| Ko joj je mjeru odredio? Sigurno znaš? Ko je uže razapeo preko nje? |
|
| 6 |
|
| Na čemu leže njeni temelji; ko joj je postavio kamen temeljac |
|
| 7 |
|
| dok su zvijezde jutarnje zajedno pjevale, a svi sinovi Božiji radosno klicali? |
|
| 8 |
|
| Ko je more branama zatvorio kada je izbijalo, isticalo kao iz majčina krila, |
|
| 9 |
|
| kada sam mu oblake haljinama učinio i mračnu tminu pelenama, |
|
| 10 |
|
| kad povukoh njegove granice, postavih kapije i prijevornice; |
|
| 11 |
|
| kada sam rekao: ‘Do ovdje ćeš doći i ne dalje; ovdje će se smiriti ponos tvojih valova’? |
|
| 12 |
|
| Jesi li ikada od kada živiš naredio suncu da izlazi ili pokazao mjesto crvenilu jutarnjem |
|
| 13 |
|
| da zahvati krajeve zemaljske, da se zločinci povuku pred njim? |
|
| 14 |
|
| Pretvara se kao glina pečatna i stoji kao haljina svečana; |
|
| 15 |
|
| opakima se uzima svjetlo, a uzdignuta ruka njihova se slama. |
|
| 16 |
|
| Jesi li došao do izvora morskih ili ispitao dubine bezdana mora? |
|
| 17 |
|
| Da li su ti otkrivene kapije smrti ili si vidio ulaz u tminu neprozirnu? |
|
| 18 |
|
| Jesi li sagledao širine zemaljske? Znaš li sve ovo? Odgovori! |
|
| 19 |
|
| Koji je onda put do doma svjetlosti, i gdje bdije tama, |
|
| 20 |
|
| da bi je do granice njene doveo, da bi spoznao staze do njenog doma? |
|
| 21 |
|
| Eto, ti to znaš, jer si bio rođen u vremena ta, brojni su dani tvoji! |
|
| 22 |
|
| Jesi li došao do riznica snijega, zar si spremište leda vidio, |
|
| 23 |
|
| koje sam spremio za vrijeme nevolje, dane boja i rata? |
|
| 24 |
|
| Znaš li put do mjesta gdje se svjetlost dijeli ili gdje se istočni vjetar raspršava zemljom? |
|
| 25 |
|
| Ko je bujici kišnoj pokazao ležaj i munji gromoglasnoj prokrčio put |
|
| 26 |
|
| da bi kiša padala po zemlji bez ljudi – na pustoš gdje čovjeka nema, |
|
| 27 |
|
| da zasiti nedođiju i divljinu, da mladice zelene proklijaju? |
|
| 28 |
|
| Zar kiša ima oca? Ko je stvorio kaplje rosne? |
|
| 29 |
|
| Iz čijeg krila proizilazi led i ko je rodio prastaru hladnoću nebesku? |
|
| 30 |
|
| Voda čvrsne poput kamena i površina vodena se ledi. |
|
| 31 |
|
| Zar ti vežeš kopče Plejada ili možeš razriješiti okove Orionove? |
|
| 32 |
|
| Možeš li Danicu izvesti u pravo vrijeme, vodiš li Velikog Medvjeda sa mladim njegovim? |
|
| 33 |
|
| Poznaješ li zakone nebeske, određuješ li vladu njihovu nad zemljom? |
|
| 34 |
|
| Možeš li glas svoj podići do oblaka da te prekriju bujice vodene? |
|
| 35 |
|
| Umiješ li gromove slati da otputuju i da ti kažu: ‘Gle, tu smo’? |
|
| 36 |
|
| Ko je mudrost ibisu zasadio i ko je u pijetla podario razum? |
|
| 37 |
|
| Ko će mudrošću svojom oblake izbrojati i ko istresa svod nebeski, |
|
| 38 |
|
| da se zgruša prah dok se grude ne slijepe? |
|
| 39 |
|
| Loviš li plijen za lavicu, hraniš li mlade laviće, |
|
| 40 |
|
| kada čame u pećinama svojim i kada u grmu vrebaju plijen? |
|
| 41 |
|
| Ko hranu daje gavranu kada mladunčad njegova cijuču Bogu i mlataraju krilima od gladi? |
|
|
|
|