|
| 1 |
|
| Znaš li kako se rađaju divokoze? Vidje li kako se mlade jeleni? |
|
| 2 |
|
| Izbroji li koliko mjeseci nose i poznaješ li vrijeme njihovoga rođenja; |
|
| 3 |
|
| sagnuvši se mladunčad izbace i riješe se muka svojih. |
|
| 4 |
|
| Mladunčad njihova jačaju, rastu u divljini, napuštaju ih i više se ne vraćaju. |
|
| 5 |
|
| Ko je magarca divljeg pustio u divljinu i ko ga je odriješio, |
|
| 6 |
|
| kome sam pustinju domom učinio, zemlju slanu kao boravište? |
|
| 7 |
|
| On se podsmijava galami gradskoj i ne čuje viku pastira; |
|
| 8 |
|
| brijegove on sebi kao livade izabire i iznalazi sve travke zelene. |
|
| 9 |
|
| Da li će ti sluga bivo biti? Ostaje li kraj tvoje kolibe preko noći? |
|
| 10 |
|
| Možeš li njega za brazdu prikovat da ralo vuče? |
|
| 11 |
|
| Vjeruješ li mu zbog snage njegove velike, prepuštaš li mu zbog toga svoj posao? |
|
| 12 |
|
| Računaš li na njega da žetvu tvoju prikupi i da je u tvoje spremište skupi? |
|
| 13 |
|
| Krilima svojim noj veselo mlati; no, da li su krila i perja vjerna, |
|
| 14 |
|
| jer on ostavlja jaja svoja zemlji i pušta da ih pijesak grije. |
|
| 15 |
|
| Zaboravlja da bi ih stopalo moglo zdrobiti ili zvijeri polja pogaziti. |
|
| 16 |
|
| S mladima postupa okrutno, kao da njeni nisu, ne mari ako joj je trud uzaludan; |
|
| 17 |
|
| Jer Bog učini da mudrosti zaboravlja, ne pokloni joj razum. |
|
| 18 |
|
| Ali kada se digne na bijeg, onda se ruga i konju i jahaču. |
|
| 19 |
|
| Jesi li konju snagu podario i vrat mu grivom ukrasio? |
|
| 20 |
|
| Zar ti činiš da skače kao skakavac? Da hrzanje ponosno zvuči strašno? |
|
| 21 |
|
| Kopitom zemlju raskapa, raduje se snazi svojoj, neustrašivo na oružje srlja! |
|
| 22 |
|
| Strahu se ruga, ne boji se i ne uzmiče čak ni pred mačem; |
|
| 23 |
|
| nad njim klepeće topolac, oštrica koplja i sulica. |
|
| 24 |
|
| Divljim trkom svojim kao da zemlju guta i ne staje ni kad rog zasvira; |
|
| 25 |
|
| na svaki zov roga poviče: ‘Ha!’. Iz daljine osjeti borbu, viku gromoglasnog vojskovođe i kreševa klicanje. |
|
| 26 |
|
| Zar po promisli tvojoj polijeće soko i krila širi jugu? |
|
| 27 |
|
| Da li se orao na tvoj zov uzdiže i gnijezdi na stijenama uzvišenim? |
|
| 28 |
|
| On živi u visinama na obroncima stijena, noći provodi na grebenima visokim. |
|
| 29 |
|
| Odatle on plijen vreba, oči mu vide daleko; |
|
| 30 |
|
| mladunčad njegova krv ispijaju, gdje ima poginulih tu je i on.” |
|
|
|
|