|
| 1 |
|
| Znaš li vrijeme kad se divokoze koze? Vidiš li kad se košute legu? |
|
| 2 |
|
| Brojiš li mjesece, dokle nose? Znaš li vrijeme kada se legu? |
|
| 3 |
|
| Savijaju se i mlade legu; lako se opraštaju od svojih bolova. |
|
| 4 |
|
| Kozlići su njihovi jaki i rastu vani, odu i više se ne vraćaju. |
|
| 5 |
|
| Tko je dao slobodu divljemu magarcu, tko je razvezao remene tomu divljaku, |
|
| 6 |
|
| kojemu dadoh pustinju za kuću i slanu pustoš za stan? |
|
| 7 |
|
| On se smije gradskoj vrevi, ne sluša vike gorčina; |
|
| 8 |
|
| gorama prolazi i pase; nanjuši svaku zelen. |
|
| 9 |
|
| Hoće li ti dragovoljno služiti divlji bik i noćivati na tvojim jaslama? |
|
| 10 |
|
| Možeš li divljega bika užem prisiliti u brazde? Hoće li povlačiti brazde za tobom? |
|
| 11 |
|
| Možeš li se osloniti na nj, jer mu je snaga tako silna? Ostavljaš li njemu svoj posao? |
|
| 12 |
|
| Misliš li da će ti on dovesti ljetinu i na tvoje je gumno složiti? |
|
| 13 |
|
| Noj pokreće živo krila, kao da su i perje rode; |
|
| 14 |
|
| a on povjeri svoja jaja zemlji, pusti ih da se griju na pijesku; |
|
| 15 |
|
| nije ga briga hoće li ih noga pogaziti ili ih divlja zvijer razbiti. |
|
| 16 |
|
| Tvrdo postupa s mladima, kao da nisu njegovi; ne brine se je li mu trud uzaludan. |
|
| 17 |
|
| Jer mu Bog nije udijelio mudrosti, nije mu dao nimalo razboritosti. |
|
| 18 |
|
| Ali kad se nakostriješen digne, smije se konju i konjaniku. |
|
| 19 |
|
| Jesi li ti dao konju snagu, jesi li mu ukrasio vrat grivom? |
|
| 20 |
|
| Hoćeš li ga uplašiti kao skakavca? Njegovo krasno dahtanje? kako je strašno! |
|
| 21 |
|
| Kopa zemlju, veseo je od snage, nasrće na oružje; |
|
| 22 |
|
| ruga se strahu, ne plaši se i ne uzmiče ispred mača. |
|
| 23 |
|
| Zvekće nad njim tobolac, sijeva koplje i sulica. |
|
| 24 |
|
| On ljutito topoće i kopa zemlju, i ne zadrži ga kad zatrubi bojna truba. |
|
| 25 |
|
| Svaki put kad zatrubi, on zahrže: “Ih-ih-ih!” Izdaleka već nanjuši boj, gromki glas vođâ, bojnu viku. |
|
| 26 |
|
| Poleti li po tvojoj mudrosti jastreb, raširi li svoja krila na jug? |
|
| 27 |
|
| Diže li se po tvojoj uputi visoko orao, da svoje gnijezdo vrh timora vije? |
|
| 28 |
|
| Na stijeni ima svoje gnijezdo, svoj vidik na strmoj vrleti. |
|
| 29 |
|
| Otamo proviruje na hranu, daleko mu vide oči. |
|
| 30 |
|
| Ptići njegovi srču krv; gdje strvine leže, oni su ondje. |
|
|
|
|