|
| 1 |
|
| Zar ćeš Leviatana udicom izvući, zar jezik njegov možeš užetom uhvatiti? |
|
| 2 |
|
| Da li mu nozdrve možeš trskom probosti ili mu kukom vilicu probiti? |
|
| 3 |
|
| Hoće li za milost moliti ili ti uputiti riječi prijateljstva? |
|
| 4 |
|
| Da li će savez s tobom sklopiti da ga učiniš slugom zauvijek? |
|
| 5 |
|
| Možeš li se s njim igrati kao s ptičicom ili ga privezati za svoje djevojčice? |
|
| 6 |
|
| Zar se ribari oko njega cjenkaju ili ga prodavači između sebe dijele? |
|
| 7 |
|
| Hoćeš li mu kožu kopljem probiti ili strijelom njegovu glavu? |
|
| 8 |
|
| Digni ruku na njega – borbu nećeš zaboraviti i nećeš to ponoviti! |
|
| 9 |
|
| Gle uzaludna je nada ljudska; zar već na pogled njegov čovjek ne pogiba? |
|
| 10 |
|
| Niko nije toliko hrabar da bi ga dražio; ko onda može preda Me stati? |
|
| 11 |
|
| Ko je dao Meni da mu imam vratiti? Sve pod nebesima je Moje! |
|
| 12 |
|
| Ne želim šutjeti o njegovim udovima, nego želim propovijedati o njegovoj sili i ljepoti doma njegovoga. |
|
| 13 |
|
| Ko će otkriti haljine njegove, ko ga uhvatiti za zube? |
|
| 14 |
|
| Ko otvara kapije njegovog ždrijela? Oko njegovih zuba je strahota. |
|
| 15 |
|
| Divni li su štitovi njegovi, čvrsto zaklopljeni; |
|
| 16 |
|
| jedan se uz drugi veže tako da zračak ne može proći; |
|
| 17 |
|
| svaki je čvrsto uz drugi spojen, ne daju se odvojiti. |
|
| 18 |
|
| Kihanje njegovo svjetlost rađa, oči su njegove poput zračaka crvenila jutarnjeg. |
|
| 19 |
|
| Iz ždrijela njegovog izbijaju baklje, on bljuje plamen užaren. |
|
| 20 |
|
| Iz nozdrva mu izbija dim kao iz usijanog lonca. |
|
| 21 |
|
| Dašak njegov ugalj izgara, vatra izbija iz ždrijela njegovoga. |
|
| 22 |
|
| Sila leži u vratu njegovom, strahota izbija iz njega. |
|
| 23 |
|
| Meso tijela njegovoga je čvrsto; izliveno na njemu – nepomično. |
|
| 24 |
|
| Srce mu je poput kamena tvrdo i čvrsto, kao kamen mlinski. |
|
| 25 |
|
| Junaci zadrhte kada se pojavi, od očaja se počinju gubiti. |
|
| 26 |
|
| Pogodi li ga mač – ne ostaje čitav, kao ni koplje, sulica i strijela. |
|
| 27 |
|
| Gvožđe je za njega kao slama i ruda kao drvo truhlo. |
|
| 28 |
|
| Nijedna ga strijela ne može nagnuti u bijeg, kamenje iz praćke mu je poput pljeve. |
|
| 29 |
|
| Kao slamčica je toljaga za njega i smije se kad sulica nad njim zazviždi. |
|
| 30 |
|
| Na njegovom dnu su krhotine oštre, blato on njima ore kao drljačom. |
|
| 31 |
|
| Dubine zbog njega ključaju poput lonca, uspjeni more kao pomast u kotlu. |
|
| 32 |
|
| Iza njega su usijane staze, valove bi mogao zamijeniti za srebro. |
|
| 33 |
|
| Na zemlji mu nema sličnog; stvoren je da bude bez straha. |
|
| 34 |
|
| Sve uzvišene on neustrašivo promatra; on je kralj svim ponosnim.” |
|
|
|
|