|
| 1 |
|
| Tad Job progovori: |
|
| 2 |
|
| „O kad bi jad moj mogli izmjeriti i nesreću moju položiti na drugu stranu vage! |
|
| 3 |
|
| Sad je teža nego pijesak morski, zato su riječi moje tako neumjesne. |
|
| 4 |
|
| Strijele Svesilnoga su u meni, duh moj ispija otrov njihov; strahote Božije me savladaše. |
|
| 5 |
|
| Da li njače divlji magarac na livadi, da li muče govedo kad su mu jasle pune? |
|
| 6 |
|
| Zar se bljutava hrana može jesti bez soli? Zar kakve slasti ima u bjelancu? |
|
| 7 |
|
| Što mi duša ne htjede dotaći, to mi je sad svakidašnji hljeb! |
|
| 8 |
|
| O, da mi se barem ispuni želja, da Bog usliši moju molbu, |
|
| 9 |
|
| da se Bog odluči da me razdrobi, da pruži ruku Svoju da me odvoji! |
|
| 10 |
|
| A ostala bi mi utjeha i radovao bih se u nesnosnom bolu što se riječi Svetoga nisam odrekao! |
|
| 11 |
|
| O, kolika je moja snaga da još mogu izdržati, kada će mi stići kraj da mi duša može naći spokoj? |
|
| 12 |
|
| Da l' mi je moć stijena poklonjena? Zar je meso moje od mjedi načinjeno? |
|
| 13 |
|
| Zar nisam bespomoćan i bez ijednog oslonca? |
|
| 14 |
|
| Ko milost uskrati prijatelju, taj je dalek strahu Božijem. |
|
| 15 |
|
| Nevjerna su braća moja, nevjerna poput divljega potoka, kao korito njihovo što nestalno je, |
|
| 16 |
|
| kao potoci što se od leda mute, kada se snijeg u njima topi, |
|
| 17 |
|
| koji presuše u doba ljetnih vrućina i sa mjesta svoga nestaju kada je žega. |
|
| 18 |
|
| Karavane skreću sa svoga puta, odlaze u pustinju te stradaju, |
|
| 19 |
|
| karavane temske razgledaju i traže ih, putnici iz Šebe se njima nadaju. |
|
| 20 |
|
| Ali kada do njih dođu, izjalove im se nade, dolaze tamo i bivaju razočarani. |
|
| 21 |
|
| Tako i vi postadoste ništavni; vi vidjeste strahotu i prepadoste se! |
|
| 22 |
|
| Da l' vam možda rekoh: ‘Darujte mi nešto!’, ili ‘Poklonite mi nešto od svoga bogatstva!’, |
|
| 23 |
|
| ‘Izbavite me od neprijatelja’ ili pak ‘Spasite me iz ruku tlačitelja i tiranina?’ |
|
| 24 |
|
| Ispravite me, ja ću šutjeti, pokažite mi gdje sam pogriješio! |
|
| 25 |
|
| O kako su snažne besjede istinite! Ali šta još vaše kuđenje ispravlja? |
|
| 26 |
|
| Zar riječi želite koriti? U vjetru se gubi patnika govor! |
|
| 27 |
|
| Da, nad siročetom bi kocku bacali i prijatelja svoga prodali! |
|
| 28 |
|
| A sada mi učinite uslugu i pogledajte me, zaista vas neću lagati u lice! |
|
| 29 |
|
| Okrenite se, ne činite nepravdu! Zaista, povucite riječ! Ja sam ovdje u pravu! |
|
| 30 |
|
| Da li je nepravda na mome jeziku, zar ne kušam i ne razlučujem više ono što je pokvareno? |
|
|
|
|